Na današnji dan, 8. listopada 1991. godine, u okupiranom Tovarniku mučenički je ubijen velečasni Ivan Burik, jedini katolički svećenik koji je stradao u Domovinskom ratu. Od 1963. godine službovao je u Tovarniku, gdje je obnavljao crkvu, gradio župni dvor, okupljao vjernike i promicao miran suživot s pravoslavnim pukom.
Kad je Tovarnik 22. rujna 1991. godine pao pod okupaciju JNA i četničkih postrojbi, velečasni Ivan Burik odbio je napustiti svoje župljane ostajući uz njih unatoč stalnim prijetnjama i opasnosti. 8. listopada 1991., dok se nalazio u župnom dvoru, došla su dvojica pripadnika četničke postrojbe “Dušan Silni” – Kosta Gvozdenov iz Vršca i Petronije Stevanović iz Pančeva. Ušli su u kuću i s podrugljivim tonom upitali: “Pope, imaš li rakije?”. Burik im je mirno odgovorio: „Imam, djeco!”. Kada je krenuo niz stepenice prema podrumu kako bi im donio piće, Gvozdenov je podigao oružje i pucao, pogodivši svećenika u prsa.
Nekoliko dana kasnije hvalio se po Lovasu da je “ubio ustaškog popa”, pokazujući njegov svećenički biret koji, prema svjedocima, danima nije skidao s glave. Njegovo tijelo pronašli su zatočenici iz Tovarnika koji su bili prisiljeni skupljati mrtve.
Jedan od njih kasnije je posvjedočio: “Sišli smo u podrum župnog ureda i tamo je ležao naš župnik, na leđima, u krvi. Na prsima mu je bila rana široka nekoliko centimetara. Znali smo da nije riječ o infarktu”, kako je tvrdilo mrtvozorničko izvješće koje je potpisala dr. Ljeposava Stanimirović. Tijelo su, pod prijetnjom oružja, zamotali u deku i potajno pokopali u masovnu grobnicu na mjesnom groblju.
Tek nakon mirne reintegracije Podunavlja 1998. godine, posmrtni ostaci su ekshumirani i dostojno pokopani u Tovarniku, mjestu u kojem je proveo 28 godina života i svećeničkog rada. Velečasni Ivan Burik ostao je trajni simbol vjere, hrabrosti i ljudskosti. Do posljednjeg daha propovijedao je mir i ljubav, svjestan opasnosti koje prijete njegovom narodu.