Nakon Kolone sjećanja i služene svete mise u čast svim poginulim braniteljima i civilima, čitajući imena na majicama, posebno mjesto zauzima ime Igora Kačića, najmlađe žrtve masovne grobnice Ovčara.
Igor Kačić, šesnaestogodišnji dječak iz Vukovara, najmlađa je žrtva masovne grobnice Ovčara. Danas, više od tri desetljeća nakon tragedije, Hrvatska se s dubokim poštovanjem prisjeća djeteta kojega rat nije poštedio. Igor je 20. studenoga 1991. godine odveden iz vukovarske bolnice, zajedno s ranjenicima, civilima i braniteljima koji su ondje potražili skrovište nakon pada grada. Njegova majka Irena, držeći u rukama zdravstvenu iskaznicu jer osobnu nije ni imao, molila je da ga poštede te da shvate kako je riječ o maloljetniku koji još nije navršio ni 17 godina. No, njezine molbe ostale su bez odjeka.
Iz bolnice je izdvojen i poslan na Ovčaru, gdje je ubijen s više od dvjesto drugih ranjenika, branitelja i civila. Godinama nakon rata majka je vjerovala da je možda preživio, sve do 1997. godine, kada su tijekom iskapanja pronađeni njegovi posmrtni ostaci. Uz njega su ležala dva predmeta — zlatni privjesak s njegovim imenom i mali drveni delfin koji je izrezbario skrivajući se u vukovarskim skloništima. Njegov otac, Petar Kačić, zapovjednik obrane Sajmišta i jedan od simbola otpora, poginuo je početkom listopada 1991. Igor je pokopan 1997. u Rijeci, a godinu dana kasnije uz njega je položen i njegov otac.
Dok su se danas tisuće ljudi kretale putem od bolnice do Memorijalnog groblja žrtava Domovinskog rata, ime Igora Kačića, ali i drugih 2716 žrtava je bilo tiho prisutno u svakom koraku, svakoj molitvi i svakoj suzi.
