U arhivi Vinkovačkog lista nailazimo na vijest koja je u hrvatskim likovnim krugovima odjeknula s tugom, kada je u Parizu u studenom 1995. godine preminuo Slavko Kopač, jedan od najznačajnijih slikara suvremenog hrvatskog slikarstva.
Imao je 82 godine, a za sobom je ostavio stvaralački opus koji je, iako velikim dijelom nastajao izvan domovine, neizbrisiv dio hrvatske kulturne baštine. Rođen 1913. u Vinkovcima, Kopač je već u mladosti pokazivao iznimnu sklonost prema umjetnosti. Njegov slikarski rukopis prepoznatljiv je po osebujnom spoju poezije i grubosti, ljepote i jednostavnosti. Njegove teme često obuhvaćaju tajanstvene likove, neobične biljke, životinje i fantastične prizore koji kao da izviru iz podsvijesti. Kritičari su često isticali da je njegova mašta jedinstvena i da stvara „cijeli svijet paralelan našem“. Unatoč tome što je najveći dio života proveo u Parizu, Kopač nikada nije zaboravio svoj zavičaj.
Izlagao je u Zagrebu, Rijeci, Splitu i rodnim Vinkovcima, gdje je 1980-ih postavio svoju posljednju veću izložbu. Njegova djela krase brojne galerije i zbirke, a njegov doprinos slikarstvu prepoznat je i izvan nacionalnih granica. Slavko Kopač pokopan je u Parizu 28. studenoga 1995. godine. Ostao je zapamćen kao umjetnik snažne individualnosti i jedno od najvažnijih imena Informela i Art bruta. Svojim radom povezao je Slavoniju i Pariz, Hrvatsku i svijet, tradiciju i avangardu.
