Uoči početka korizmenog vremena, razgovarali smo s vlč. Antonijem Pekićem, župnim vikarom u Župi sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima, kako bismo iz prve ruke doznali što Korizma znači za vjernike te kako se na pravi način pripremiti za najveći kršćanski blagdan, Uskrs.
„Čistom srijedom započinjemo korizmeno razdoblje koje traje 40 dana. Još jedan naziv za to vrijeme jest Četrdesetnica, što dolazi od latinske riječi quadragesima”, pojašnjava vlč. Pekić. Upravo Pepelnica započinje ovo snažno i simbolikom bogato razdoblje crkvene godine. Obred pepeljenja, koji se tog dana obavlja, sastoji se od posipanja pepelom po vrhu glave vjernika, a pepeo nastaje od spaljenih maslinovih grančica korištenih na prošlogodišnjoj Cvjetnici.
Taj čin nosi duboku poruku, simbolizira ozbiljnost i pokoru vjernika u iščekivanju Uskrsa. „Korizma je poziv na intenzivniju i svjesniju pripravu za Uskrs, a ona se ostvaruje kroz sakrament pomirenja, kroz odricanje te kroz produbljivanje svijest o neprestanom putu obraćenja”, kaže. Riječ je o vremenu u kojem se vjernici pozivaju zastati, preispitati sebe i usmjeriti korake prema onome što je bitno.
Govoreći o postu i nemrsu, vlč. Pekić ističe kako su Čista srijeda, odnosno Pepelnica, i Veliki petak dani koji su strogo zapovijedani. Post za katolike znači uzeti samo jedan puni obrok u danu, dok nemrs podrazumijeva tri redovna obroka, ali bez konzumacije mesa. Na Čistu srijedu i Veliki petak istovremeno su propisani i post i nemrs. Obveza posta odnosi se na sve vjernike od navršene 18. do 60. godine života, dok nemrs obvezuje sve nakon navršene 14. godine. „Oni koji su isključeni iz ove obveze su dakle trudnice, dojilje, ali i oni ljudi koji imaju određene zdravstvene poteškoće i kojima je onda i zdravstvena prehrana zbog njihovog stanja preporučena”, ističe.
Korizma je ujedno i vrijeme osobnih odluka i odricanja. Na pitanje o tome od čega se ljudi najčešće odriču velečasni Pekić naglašava kako je važno razumjeti da sve što prolazi određenu granicu može biti štetno. Ovisnost o bilo čemu, ističe, čovjeka zakida za ono što ga treba oplemenjivati i izgrađivati. Bilo da je riječ o hrani biljnog, mesnog ili slatkog podrijetla, sve što je preko mjere narušava zdravlje. Odricanje nije čin koji se događa preko noći, nego proces koji zahtijeva čvrstu volju. Oslanjajući se na Božju snagu, ali i vlastitu odlučnost, čovjek može postupno ukrotiti ono što mu je štetno, kako zdravlju tako i raspoloženju. Iako određene navike mogu pružiti prividnu sreću, s vremenom postaje jasno da ne donose istinsko ispunjenje.
Za kraj, vlč. Pekić upućuje poruku vjernicima da u korizmenom vremenu kroz ispit savjesti prepoznaju sve ono što ih sputava da budu bliže Bogu i da budu više ljudi. „Nećemo odmah zaključiti koje su to prepreke s kojima se trebamo suočiti i ukloniti ih iz svoje svakodnevice, ali je važno znati da sve ono što nas sputava na putu prema obraćenju, na putu da se osjećamo sretnima, raspoloženima, trebamo hrabro i odvažno to početi ostavljati iza sebe. I ne treba se bojati toga pothvata jer kad smo s Bogom i kad smo bliže njemu onda zapravo imamo sve i nema te sreće koja bi ovu sreću, koja nema granica, mogla zamijeniti”, zaključuje.
