Rezultati velikog arheološkog istraživanja u Vinkovcima – kulturni slojevi arheološkog lokaliteta Hrvatski dom:
IV. Karye-i Vinkofçi: Selo znano kao Vinkovci ili kao Ilinci
O osmanlijskim Vinkovcima prvi put, uz objavljene osmanlijske popise stanovništva i poreza i nekolicinu nalaza iz Zbirke Mate Medvedovića, svjedoče i arheološki nalazi
U Osmanlijskom razdoblju Vinkovci su bili selo sa 17 kuća u kojemu je živjelo između 100 i 140 žitelja
Vinkovci iz Osmanlijskog razdoblja protezali se od današnje sjeverne strane parka, odnosno Brodske imovne općine, pa do lokacije na Hrvatskom domu gdje je istražen jedan kulturni sloj iz Osmanlijskog razdoblja te nekoliko otpadnih jama prepunih keramike.
Prostor Vinkovaca se zasigurno 1536. godine nalazio već duboko u prostoru Osmanskog Carstva, ističe kustosica Anita Rapan Papeša iz Gradskog muzeja Vinkovci. Na osmanlijskom popisu iz 1550. godine u sklopu Ivankovačke nahije navodi se “selo Vinkovci, drugim imenom Ilinci”, pustoselina (mezra) koju su obrađivali žitelji sela Vinkovci, Trbušanci i Ostrovo. Prema popisu iz 1570-e u sklopu nahije Ivankovo navodi se selo Vinkovci koji su tada imali 17 naseljenih kuća. Stanovnici ovih Vinkovaca, kao i sela Zalužja obrađivali su zemlju na mezri Ilinci.
“Ilinci su zapravo kasnosrednjovjekovno naselje Sv. Ilija (Szentillye), koje se razvilo oko gotičke crkve na Meraji. Naselje je od 14. do početka 16. st. bilo matica omanjeg vlastelinstva s još 30-tak manjih sela na području današnjih Vinkovaca. Imena nekih sačuvana su kao imena zemljišta poput Draganovaca, Bazijaša, Liskovca, Novakovaca, Kunjevaca, Kanovaca, Petrovaca, Zalužja, Vinkovaca, Trbušanaca i drugih. Vinkovci (Wynkocz) kao jedno od obližnjih „svetoilijskih“ satelitskih sela spominju se prvi put 1491. godine. Za uže vinkovačko područje na kojem nije bilo poznate utvrde, zna se samo kako se osvajanje dogodilo između 1526. i 1536. godine, vjerojatno zajedno s padom Ivankova. Naselje Sv. Ilija je opustošeno, ali život se nastavio u Vinkovcima”, ističe Anita Rapan Papeša.
Ti Vinkovci, prema poznatim arheološkim nalazima, protezali se od današnje sjeverne strane parka odnosno Brodske imovne općine, pa do lokacije Hrvatski dom gdje je istražen jedan kulturni sloj iz tog razdoblja, te nekoliko otpadnih jama prepunih keramike. Uglavnom se radi o ulomcima lonaca, zdjela i vrčeva – ibrika, ali i keramičkih pećnjaka, ukrasnih i funkcionalnih elemenata na pećima poput današnjih kaljevih. “Ti nalazi nam govore o visokoj kvaliteti života o kojem znamo i iz poreznih popisa, jer su Vinkovčani Osmanlijama plaćali daleko najveće iznose poreza od prosjeka nahije. U samim Vinkovcima i okolici iz tog razdoblja nisu ostali nikakvi spomenici, samo mnoštvo riječi. Tako je i ime jednog od najvažnijih lokaliteta vinkovačke prošlosti Meraja, po svome porijeklu turcizam. Turska riječ mèra, merája znači utrina, ledina, pašnjak, odnosno utrina koja nije u posjedu privatnoga vlasnika, nego je javno dobro, što se uvelike razlikuje od tradicionalnog tumačenja da je meraja mjesto za šetanje i odmor”, ističe Anita Rapan Papeša.
