Od nezapamćene tragedije u Centru za socijalnu skrb Đakovo, kada je korisnik Andrija Drežnjak ubio socijalnu radnicu Blaženku Poplašen, te teško ranio pravnika Ivana Pavića, koji je krajem pretprošlog tjedna preminuo zbog teških ozljeda glave i mozga, prošlo je dvadesetak dana, a kako vrijeme prolazi široj javnosti sve je jasnije koliko je težak rad socijalnih radnika i kolika je potreba da im zakon da status službenih osoba pa da, naposljetku, centri budu daleko bolje zaštićeni. Do sad je, naime, đakovački CZSS, imao ulaz bez ikakve tehničke zaštite, videonadzora, a na ulazu je zaštitar koji nije naoružan jer mu zakon oružje dozvoljava samo pri angažmanu u novčarskim kućama poput Fine ili banaka.
No, prema nekim najavama, u đakovačkom bi Centru za socijalnu skrb ipak trebali uskoro dobiti metal-detektorska vrata i nadzorne kamere. Instaliran bi trebao biti i čitač kartica, pa će svatko tko ulazi u ovaj prostor morati zastati i bit će u određenom opsegu pregledan. Hoće li sve to biti dovoljno da se spriječe ovakve tragedije i kada će i ostali centri u Hrvatskoj dobiti sličnu zaštitu, vrijeme će pokazati.
Nakon ovog nemilog događaja šokirani su ostali i u Centru za socijalnu skrb Vinkovci, a iako žele vjerovati da se nešto slično njima ne može dogoditi, na posao svejedno dolaze s određenom bojazni. “Zbog nedavnog tragičnog događaja koji se dogodio u našem neposrednom susjedstvu, ponovno izražavamo žaljenje i sućut kolegama. Taj slučaj je u svima nama izazvao strah i nevjericu. Konkretan događaj teško tko bi spriječio, ali svakako su postojale indikacije koje su upućivale na pogoršanje stanja korisnika, na koje je kolegica upozorila. U neposrednom radu i kontaktu sa osobama, uočavamo promijene ličnosti i uobičajenog načina ponašanja, na koje upozoravamo, ali nitko od nas nije mogao pomisliti da će netko stradati na radnom mjestu. S prijetnjama korisnika, s obzirom da s korisnicima neposredno radi tridesetak djelatnika, susrećemo se gotovo svakodnevno, od manjih izgreda kao što su psovke, pa do ozbiljnijih prijetnji i optužbi. Kada se radi o nezadovoljstvu korisnika, isto rješavaju voditelji odjela ili ravnatelj, dok prijetnje prijavljujemo policiji”, priča nam ravnateljica Centra za socijalnu skrb u Vinkovcima Ivanka Jutriša.
Dodaje da u svom radu imaju svakakvih iskustava, od pljuvanja i bacanje dijelova računala, onemogućavanje izlaska iz ureda, pa sve do dolazaka korisnika na kućne adrese djelatnika.
“Kako bismo bili sigurniji u obavljanju našeg posla, a koji između ostalog podrazumijeva rad s osobama koje su izašle ili trebaju ići na izdržavanje kazne zatvora, koje su počinitelji nasilja ili osobe s duševnim smetnjama, svakako da bi na ulasku u ustanove trebao postojati detektor metala, ali takva mjera može zaštiti radnika eventualno samo u prostorijama ustanove, dok su radnici kada izađu na teren i ulaze u privatne kuće korisnika, ponovno izloženi i u rizičnoj su situaciji. U ovom trenutku ne mislim da postoji to rješenje koje bi učinilo posao socijalnih radnika i drugih radnika u sustavu socijalne skrbi sigurnijim. Kako bi se to ostvarilo, potrebne su korjenite promjene samog sustava, ali i dobre koordinacije s drugim sustavima. Godinama naše krovne organizacije upozoravaju da će se sustav, slikovito rečeno, urušti. Godinama smo zanemareni, bili smo dio drugih sustava, najčešće zajedno sa zdravstvom i mirovinskim sustavom. No, sustav socijalne skrbi je kompleksan i glomazan, rascjepkan i neujednačen. Česte izmjene zakonskih propisa, prevelik broj javnih ovlasti svakako ne doprinose stabilnosti te izazivaju nezadovolistvo korisnika, ali i radnika u sustavu Nedovoljan broj stručnjaka dovodi do toga da ne možete dovoljno vremena posvetiti korisnicima i njihovim problemima, te se rad često svede na administriranje, a to izaziva nezadovoljstvo jer su očekivanja od ljudi koji su u potrebi, velika”, ističe Ivanka Jutriša.
Centar za socijalnu skrb Vinkovci djeluje na području bivše Općine Vinkovci, te je nadležan za dva grada i 11 općina, što znači da pokriva 44% naše županije, dok su za ostatak županije nadležna dva Centra u Vukovaru i Županji.
“Posebno bih istaknula i percepciju javnosti o centrima, koja je prilično negativna, uz huškačku atmosferu koja se promovira u komentarima po portalima gdje nas se često proziva uhljebima, na što moram reagirati i reći da naši djelatnici moraju imati određeni stupanj i vrstu obrazovanja te ne možemo govoriti o uhljebima koji se po definiciji smatraju osobama koje su negdje zaposlene, a ne ispunjavaju uvjete. Posao socijalnog radnika, naročito socijalnih radnika, psihologa i pravnika u centrima za socijalnu skrb prilično je stresan jer smo mi prvi koji ulaze u obitelj i obiteljske probleme. Mi smo ti koji vršimo prvu procjenu, donosimo prve odluke i obavještavamo i koordiniramo daljnje aktivnosti”, naglašava ravnateljica Jutriša.
Napominje da je važno prenijeti poruku da smo svi u društvu odgovorni za ono što se događa, te da se ne smijemo voditi onim da se nešto nas ne tiče i poručuje da ne treba gubiti povjerenje u sustav socijalne skrbi i sa sustavom treba surađivati.
Jer kako je u Zakonu o socijalnoj skrbi navedeno, sustav socijalne skrbi je djelatnost od javnog interesa za Republiku Hrvatsku čiji je cilj pružanje pomoći socijalno ugroženim osobama, kao i osobama u nepovoljnim osobnim ili obiteljskim okolnostima. Stoga bi i percepcija cijelog sustava i onoga čime se bave, ali i samo ulaganje u sustav trebalo biti na razini.
