Vinkovčanin Domagoj Ivanković naoko je običan student, polaznik Glume i Neverbalnog teatra na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. No, on je i svestrani umjetnik, koji svoju ljubav prema glumi i glazbi njeguje još od malih nogu.
Ljubav prema glumi došla je spontano, odlascima na lutkarski festival “Lutkarsko proljeće” u svom rodnom gradu Vinkovcima, dok je još bio dijete. Pohađao je Dramski studio pod vodstvom Lidije Helajz u Gradskom kazalištu “Joza Ivakić” Vinkovci i kroz njega zavolio improvizaciju, igru, a samim time i glumu koja je postala veliki dio njegova života.
“Smatram da je moja najveća prednost to što me zanima jako puno stvari. Kada me nešto zanima radit ću na tome koliko god bude potrebno da to nešto i usavršim. Tako me kao klinca zanimao Val Valentino koji je otkrivao mađioničarske trikove pa sam i ja počeo izrađivati svoje rekvizite i postao mađioničar. Zanima me i glazba za koju mislim da je ključan dio kazališta, tako da volim slušati, svirati i kombinirati druge stvari s glazbom”, objašnjava Domagoj.
Podrška je ključan dio svakog uspjeha. Vrlo je važno imati podršku obitelji i svoje okoline kako bismo rasli. Pomoću nje širimo vidike, ona nam dopušta da uživamo u tome što volimo i podiže nas kada nam je to potrebno.
“Što se podrške tiče reći ću samo dvije riječi. Baka Vesna. Tko zna znat će. Vjerna publika od mog drugog dana života. Naravno, tu su i roditelji Milan i Nikolina te brat Luka koji me podržavaju u mom bavljenju glumom i, ali i u svemu ostalom. Sve što sam ikada poželio, obitelj mi je omogućila i nikada mi nisu davali neke uvjete”, dodaje. Prva uloga kojom se ponosi bila je u produkciji Dramskog studija gradskog Kazališta 2007. godine “Vilin konjic, Vitez bez straha i mane”.
“Samo ću reći da je ta predstava bila sjeme Hrvatskog glumišta jer je u toj predstavi uz mene bila i kolegica Ana Marija Veselčić koja je završila glumu u Splitu i vrlo brzo postala poznato lice glume. No, najdraža uloga mi je uloga Majke u novoj predstavi GospOUdin NOUbadi”, ističe Domagoj.
GospOUdin NOUbadi je predstava koja govori o nepravdi, korupciji i strahotama našeg cijelog birokratskog aparata. Strašna priča, vrlo aktualna i žalosna, napravljena na apsurdan Phytonovski način. U predstavi, Domagoj ne tumači jedan lik već njih nekoliko. Od djevojke koja obožava hranu do majke koja jedva spaja kraj s krajem, no svejedno pronalazi sreću u teškim životnim situacijama, pa sve do nemilosrdnog birokrata koji muči malog čovjeka. U svaki lik unio je različit šarm i simpatičnost te iskazao svoju vještinu brze preobrazbe i prilagodbe različitim situacijama.
“Tumačim jako puno uloga, a neke od njih su Koraljka, Mama, Prostitutka, Grlitelj, Afroamerikanac, okulist, Čika Bobo, Branitelj, Tužibaba… Neke uloge traju i po 10 sekundi, ali nijedna uloga nije mala uloga! U predstavi glumi i profesor koji me učio ovome poslu, Jasmin Novljaković uz kolegu Karla Bernika. Sjajni ljudi i ekipa za raditi predstavu, učiti, griješiti i igrati. Saša Anočić, inače i redatelj predstave došao predavati na Akademiju te zamijetio kolegu Karla Bernika i mene. Pitao nas je bismo li htjeli raditi predstavu s njime, pravio sam se kao da je to okej ponuda, a u sebi sam vrištao od sreće. Sve ostalo je povijest”, objašnjava Domagoj.
Smatra da život treba biti spontan. Sve što trebaš i želiš dolazi u pravo vrijeme i kada si to zaslužio. Trenutno radi na ispitu iz Glume i pomaže kolegi na njegovoj diplomskom radu, a svoju energiju i ljubav usmjerio je na završetak fakulteta i privođenje kraju divnog putovanja s još 15 ljudi s fakulteta.
„Umjetnost življenja i glume negdje su vrlo blizu, s tim da je gluma bolja jer na sceni možeš umirati mnogo, a ostati živ“, riječi su glumačkog barda Mustafe Nadarevića s kojima se i Domagoj slaže te dodaje: “Ne bih mijenjao ništa, niti jedan dio svoga života jer sve što sam radio dovelo me do ovoga gdje se sada nalazim. Nijedna uloga nije mala, nije bitan ni početka ni kraj, bitno je raditi ono što te ispunjava, a ja sam svoju ljubav pronašao”.
