Od ukupno oko 6.000 njegovateljica iz Hrvatske raspoređenih u Austriji, njih 200-tinjak su Slavonke s područja Osijeka, Vinkovaca, Slavonskog Broda, Županje. Kako ističe jedna naša sugrađanka, koja je željela ostati anonimna jer ne želi neugodnosti po povratku kući, trenutno se uz njegovateljice najčešće lijepi nadimak “Zarobljene”. “To je ujedno i kratak sadržaj našeg života unazad dva mjeseca, 24-satna sam njegovateljica i vlasnica obrta za njegu. Njegujem stare i nemoćne osobe u smjenama od dva tjedna i tako već godinama. Žene iz Slavonije, Baranje, Zagreba i Međimurja svakog utorka ili petka ostavljaju vlastite obitelji i privatni život kako bi skrbili za starce u Austriji. Epidemija korona virusa buknula je iznenada i napravila potpuni kaos. Države su zatvorile granice, a obitelji domove. Cijeli svijet paničari, ali nas nekoliko svjesno je odlučilo ostati i pomoći”, ističe ova Vinkovčanaka koja u Pölfing-Brunnu radi od 21. veljače.
Naglašava da joj silno nedostaje obitelj, ali i da svaka od njih “zarobljenih” jednostavno ne može samo dići ruke od nemoćnih, starih, dementnih, teško bolesnih pacijenata koji nemaju nikoga osim njih.
“To je posao koji nije za svakoga i zahtjeva gomilu pozitivne energije, organizaciju i strpljenje. Najvažnije od svega, ovaj posao nisu samo novci i gola egzistencija. Zbog toga smo valjda i ostale zatočene. Mene pokreću male stvari, sitnice. Kada uđete u nečiji dom i prvo što vidite je ogroman hodnik i u njemu par cipela u kojima je pauk gusto ispleo mrežu pogodi vas takav prizor. Motivira me da budem bolja osoba. Pogled na čovjeka koji nakon dugo vremena opet osjeti sunce na licu je neprocjenjiv. Osjećaj je fantastičan. Ali, to je jedna strana posla. Druga je ona iscrpljujuća. Biti nekome na raspolaganju 24 sata, buditi se i ustajati nekoliko puta noću, kuhati, spremati, previti, utješiti, boriti se s agresivnim pacijentima. Imati kod kuće djecu koja te trebaju, bolesne roditelje ili supruga. Nemoć da nešto promijenimo. Svi smo iscrpljeni do krajnjih granica. Najgore je ne znati kada ćemo moći kući”, ističe.
Srećom, dodaje, Austrija je svjesna koliko je zahtjevan njihov posao i koliko obitelji ovisi o njima. Brzo su reagirali i nastoje pomoći. Napravljen je fond kojim se pomaže i njegovateljicama koje su ostale bez primanja u Hrvatskoj.
Najveća im je briga ipak korona virus koji se nekontrolirano širi. Ugodno je, kaže iznenađena disciplinom koja je tamo zavladala, svi se strogo drže uputa. Sve poslove odrađuju telefonima i mailovima, posve su izolirani. “To je očito dobra strategija jer u našem mjestu nema niti jednog oboljelog. Trgovine i ljekarne u cijeloj Austriji na svakom ulazu imaju sredstvo za dezinfekciju i kutije s maskama koje ste obavezni koristiti čim uđete. Sve je, naravno, besplatno. Država radi na protokolu kako bi nas sigurno vratili kućama i omogućili dolazak kolegicama koje čekaju da nas zamjene. Nadam se kako će se stvari uskoro pokrenuti i jedva čekam odraditi samoizolaciju, te napokon zagrliti svoju obitelj”, poručuje naša sugovornica.
