Prije nešto više od mjesec dana, tijekom proširenja grobnih polja na Rimokatoličkom groblju u Vinkovcima, izvođači radova naišli su na grob zidan starom opekom te su odmah po pronalasku obustavili radove i obavijestili djelatnike Gradskog muzeja Vinkovci. Izlaskom na lokaciju djelatnici muzeja, uz pomoć ravnatelja Instituta za Arheologiju Marka Dizdara koji se u tom trenutku zatekao u muzeju, utvrdili su da se radi o jednom zidanom i nekoliko grobova u rakama za koje su pretpostavili da potječu iz razdoblja kasne antike, s obzirom na način na koji je grob bio izgrađen.
“Pristupilo se čišćenju i istraživanju grobova, međutim zbog lošeg vremena i zbog mjera suzbijanja zaraze koje su tada bile na snazi za muzeje, obustavljeno je obavljanje svih arheoloških istraživanja. No kako je ovaj zidani grob bio djelomično otvoren i izložen elementima i znatiželjnicima, ne nužno dobrih namjera, odlučili smo poštujući propisane mjere zaštite ipak istražiti taj grob dok smo s istraživanjem ostalih grobova nastavili ovih dana, kada su se za to stvorili uvjeti. Grob je zanimljiv po načinu konstrukcije, jer složen je od rimskodobnih opeka i komada reljefno ukrašenih mramornih ploča koje su najvjerojatnije bile opločenje neke luksuzne zgrade, ali nije korišteno vezivo, odnosno žbuka nego su opeke i mramorne ploče samo složeni jedni na druge. Preliminarnim pregledom brončanih elemenata pojasa shvatili smo da smo naišli na jedno od najvažnijih otkrića u arheologiji Vinkovaca u posljednjih dvadesetak godina. Naime. grob i osoba u njemu potječu iz prijelaza sa 7. u 8. stoljeće, a za pretpostaviti je da je ista situacija i sa ostalim grobovima na toj poziciji, odnosno iz razdoblja koje nazivamo avarodobno. Iako su iz Vinkovaca do sada bili poznati slavenski paljevinski grobovi iz istog razdoblja, ovo je prvi pronalazak pojedinca s elementima bizantske i avarske nošnje na području Vinkovaca”, objašnjava ravnatelj Gradskog muzeja Vinkovci Hrvoje Vulić.
Siguran je da je ovo iznimno važan nalaz, ne samo u kontekstu kronologije i kontinuiteta naseljenosti Vinkovaca, nego i šireg prostora u smislu Panonske nizine, jer ovakvi grobovi koji su vjerna kopija rimskodobnih grobova i načina ukopavanja, a pripadaju avarodobnom razdoblju, arheolozi pronalaze samo na rijetkim mjestima koja zadržavaju kontinuitet naseljenosti od razdoblja kasne antike u razdoblje seobe naroda i ranog srednjeg vijeka.
“Ovo je i još jedan dokaz iznimnog arheološkog značaja Vinkovaca i pokazatelj kako se kroz zaštitna arheološka istraživanja poput mozaika gradi slika kontinuiteta života u Vinkovcima”, poručuje Vulić.
Nakon zidanog groba arheolozi su počeli istraživati i grobove u rakama, a u jednom od njih pronašli su konjanika s konjem. Sam konjanik je pokraden i to, kako ističu, vrlo brzo nakon ukopa. “Ciljano je iskopano samo pola rake i prilozi koje je imao konjanik su uglavnom opljačkani. Ono što je promaklo pljačkašima su uglavnom sitni komadići, a to nam daje naslutiti da je konjanik imao bogatu opremu. Između ostalog radi se o malim dijelovima pojasne garniture, ali i o koštanoj oplati refleksnog luka. To je nešto što u našem muzeju još nemamo, pa možemo samo pretpostaviti kako je taj čovjek bio opremljen”, priča nam kustosica u muzeju Anita Rapan Papeša koja radi na istraživanju ovog lokaliteta.
Dodaje i da je pljačkašima promakao, ili im nije bio zanimljiv, konj koji se nalazi pored konjanika i čija je oprema očuvana u cijelosti.
“Od funkcionalnih dijelova konjske opreme imamo željezne žvale, željezne stremene i željezne okove sedla. To je prvo sedlo u avarskim grobovima u Hrvatskoj, ima ih na području avarskog kaganata, ali kod nas smo ga našli po prvi put. Isto tako su zanimljivi i brončani ukrasi na konjskoj ormi koji se sastoje od brončanih rozeta koje su bile na kožnim remenima, brončanih pozlaćenih velikih falera i šest komada manjih falera u obliku veprove glave, koji su nam iznimno zanimljivi jer ih u Hrvatskoj za sada imamo dva i oba su slučajni nalazi, jedan je iz Siska jedan je iz Sotina, a ovo je prvi put da ih nalazimo u grobnom kontekstu tijekom arheološkog istraživanja. Inače su takvi faleri u obliku veprove glave za sada zabilježeni na svega desetak lokaliteta na području avarskog kaganata i to u Slovačkoj i sjevernoj Mađarskoj”, ističe Anita Rapan Papeša.
Tvrdi da se na temelju ovog otkrića otvara jedna skroz nova perspektiva Vinkovaca kao jednog od južnih uporišta na južnoj avarskoj granici. Jer pretpostavka je da kroz 8. stoljeće, kada kreću opasnosti i od Bizanta i od Franaka, iz središnjeg avarskog ringa opremaju manje postaje uz granice koje onda čuvaju granicu kao vojne posade. “Ovo je definitvno jedan od ratnika kao što ih imamo u Privlaci i u Jankovcima, Otoku, Nuštru, Šarengradu, pa možemo reći da nam posljednjih godina sve više nailazimo na avarske lokalitete. Radovi se nastavljaju, u ovoj fazi imamo još nekoliko grobova koje moramo istražiti, a svi daljnji radovi na proširenju groblja će prema uvjetima konzervatorskog odjela u Vukovaru biti izvođeni pod našim nadzorom, tako da očekujemo će tijekom nastavka radova proširenja groblja opet biti angažirani arheolozi”, zaključuje kustosica Rapan Papeša. Zanimljivo je i da su u grobovima pronađeni i dijelovi posuda, nakita, željezni noževi, odnosno sve ono što je uobičajeno za Avare.
