Potaknuti Uputom za sprječavanje i suzbijanje epidemije Covid-19 za ustanove ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja te osnovnoškolske ustanove kojima je osigurana mogućnost zbrinjavanja djece rane i predškolske dobi te učenika koji pohađaju razrednu nastavu, koju je u srijedu izdao Hrvatski zavod za javno zdravstvo, odgojitelji predškolske djece okupljeni na platformi “SIDRO – odgojitelji u zaštiti prava djeteta u dječjem vrtiću”, uputili su otvoreno pismo javnosti, prenosi Večernji list.
“Svjesni težine situacije izazvane krizom izazvanom epidemijom virusom Covid-19, a profesionalno odgovorni za sigurnost i kvalitetu odgojno-obrazovnoga rada s djecom koja su nam u ustanovama za rani i predškolski odgoj i obrazovanje povjerena, izražavamo svoju duboku zabrinutost sadržajem Uputa za sprječavanje i suzbijanje epidemije Covid-19 za ustanove ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja te osnovnoškolske ustanove kojima je osigurana mogućnost zbrinjavanja djece rane i predškolske dobi te učenika koji pohađaju razrednu nastavu, koju je izdao Hrvatski zavod za javno zdravstvo, 29. travnja 2020. godine. Naime, veći dio preporuka navedenih u Uputi ne smatramo provedivim na način iza kojega bismo mogli profesionalno stajati a niti smo u mogućnosti preuzeti odgovornost za sigurnost djece tj. njihovo zdravlje u mjeri koju smatramo dostatnom. U nastavku ćemo ukratko obrazložiti razlog naše odluke da se u tom smislu obratimo javnosti, medijima i nadležnim ustanovama. U navedenoj Uputi stoji preporuka da djeca i osoblje/djelatnici s raznim kroničnim bolestima i oštećenjima kao i djeca čiji roditelji/skrbnici ili ukućani imaju neku od navedenih bolesti, ostanu kod kuće. Međutim, nije definiran status osoblja/djelatnika koji iz ovih razloga ostaju kod kuće – hoće li to biti riješeno bolovanjem, godišnjim odmorom, slobodnim danima ili na neki drugi način? Držimo da je potrebno preciznije odrediti sintagmu „ostajanje kod kuće“ u odnosu na radne obveze i prava osoblja/ djelatnika. Isto tako, osoblje/djelatnici ustanove ranog odgoja i obrazovanja (vrtića) ne raspolažu instrumentima/alatima kojima bi mogli utvrditi zdravstveni status djece i njihovih obitelji te donijeti odgovornu odluku o nužnosti pohađanja vrtića. Uz to, smatramo i da nije zadatak odgojitelja roditelje uvjeravati kako djecu ne bi trebali dovoditi u vrtić a niti provjeravati je li njihova odluka da ih dovode opravdana. Jer, roditelji imaju pravo svoju djecu koja su upisana u vrtić u njega i dovoditi. Upravo zbog svoje profesionalne odgovornosti, takav oblik selekcioniranja (ili diskriminiranja?) djece teško možemo prihvatiti”, stoji u priopćenju odgajatelja.
Također, primijetili su da se u Uputi navodi i preporuka organiziranja odgojno-obrazovnog rada koji u što većoj mjeri uključuje fizičko i socijalno distanciranje te pojačanu osobnu higijenu i higijenu prostora, a preporučuje se i da se njega djeteta provodi u što kraćem vremenu.
“Ove preporuke u vrtiću ne bi bile ostvarive čak ni kad većina ustanova u Republici Hrvatskoj ne bi bila dodatno opterećena prevelikim brojem djece, a to jest. U veliki broj vrtića upisan je znatno veći broj djece nego je to propisano Pedagoškim standardom. Uz to, jedna od specifičnosti ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja je činjenica da se ostvaruje upravo u situacijama fizičke i socijalne blizine, a ne distance. Štoviše, i sama njega smatra se dijelom odgojno-obrazovnog procesa u kojemu odgajatelj upravo u izravnoj interakciji s djetetom ostvaruje emocionalnu prisnost i povezanost. Fizička i socijalna blizina djece međusobno te djece s odgajateljem osnove su ne samo kvalitete odgojno-obrazovnog procesa nego i osjećaja bazične sigurnosti djece što nerijetko uključuje i zagrljaj. U tom smislu, inzistiranje na fizičkoj i socijalnoj udaljenosti moglo bi imati nepovoljan utjecaj na razvoj djece a možda izazvati i neke ozbiljnije psihičke te emocionalne posljedice. To se posebno odnosi na mlađu i osjetljiviju djecu”, upozoravaju odgojitelji.
Nadalje, u Uputi se kao maksimalan broj djece koja bi smjela biti prisutna u određenom prostoru, odnosno odgojno-obrazovnoj skupini, navodi devet. Posve je nejasno, ističu, kako bi osoblje vrtića moglo određivati koja su to djeca koja uživaju „privilegiju“ ulaska u vrtić dok ju druga neće imati.
Kao odgojitelji, lako bismo se mogli naći u situaciji da neku djecu s kojom godinama radimo i koju iz tog razloga smatramo „našom“, u određenom trenutku više ne možemo primiti, što bi nas primoralo da odstupimo od centralnog dijela svoje profesionalne etike a to je osiguranje jednakih prava za svu djecu. U Uputi se navode tzv. „odstupanja“ koja se mogu pojaviti u odnosu na očekivana ponašanja djece. Takva kvalifikacija odražava nerazumijevanje osnovnih razvojnih značajki djece rane i predškolske dobi kao i suštine odgojno-obrazovnog rada odgajatelja. Naime, osnovne značajke djece nisu nesposobnost razumijevanja uputa, nespretnost niti nedoraslost, kako se to ovdje opisuje, nego su to njihova znatiželja, inicijativa, istraživački duh, potreba za kretanjem, interakcijom s fizičkim i socijalnim okruženjem iz kojih mi deriviramo svoju profesionalnu ulogu. Pridržavajući se Upute, znači, morali bismo odstupiti od svega onoga što smo dosad smatrali glavnim alatom naše profesije. Uputa također sadržava i niz preporuka koje se ne tiču izravno odgojno-obrazovnog rada nego higijensko-zaštitnih mjera ali su u vrtiću također teško provedive. Primjerice, mnoge prostorije u kojima djeca borave nemaju direktan izlaz na balkone, terase ili u dvorišta. Također, većina prostorija ima toalet uz samu prostoriju, bez prozora i mogućnosti provjetravanja. U uvjetima u kojima jedan odgojitelj radi s devetero djece jasličke dobi, pri čemu druge odrasle osobe ne smiju ulaziti u prostor, nije jasno ni tko treba vršiti dezinfekciju tog prostora i toaleta. Prolazak kroz zajedničke prostore je neminovan, budući da u većini slučajeva hodnici služe kao dječje garderobe, i jedini su put prema dvorištu ili izlasku iz ustanove. Poticanje djece da na svom putu ne dodiruju ništa neće dati rezultate koji se ovdje navode, jer to naprosto nije u dječjoj prirodi”, navodi se u priopćenju.
Smatraju da je neizvediva i preporuka koja se odnosi na organizaciji rada ustanove, primjerice dio u kojemu je riječ o radu u turnusima, kažu da je važno znati da odgajatelji u neposrednom radu s djecom provode 5,5-6 sati zbog zahtjevnosti posla i zakonskih odredbi koji u tom smislu uređuju njihovo radno vrijeme.
“Uzmemo li u obzir da su djeca u vrtiće upisana uglavnom u 10 satne programe, evidentno je da je potrebno najmanje dva odgojitelja po skupini. Uobičajeno tako i jest te se odgojitelji, posebice u jasličkim skupinama, nužno „preklapaju“ u svojoj satnici, kako bi mogli ispuniti sve zadaće i zadovoljiti sve potrebe djece u skupini. U Uputi se to „preklapanje“ zabranjuje što u praksi znači da bi jedan odgojitelj radio s, primjerice, 9 djece jasličke dobi. To ne samo da je u suprotnosti s propisima koji uređuju predškolski odgoj i obrazovanje nego zapravo, u velikom dijelu onemogućuje obavljanje odgajateljskog posla uopće”, naglašavaju odgojitelji.
U pismu apeliraju na Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Stožer civilne zaštite, resorno ministarstvo i osnivače vrtića da potaknu reviziju Upute za sprječavanje i suzbijanje epidemije Covid-19 za ustanove ranog i predškolskog odgoja uz konzultiranje pedagoške struke i na temelju procjene realnog stanja i mogućnosti, u većini vrtića u Republici Hrvatskoj, donesu odluku o sigurnom povratku djece u vrtiće.
Prema svemu sudeći, najveći je problem što se mjere Stožera odnose na sve jednako, a uvjeti se od vrtića do vrtića uvelike razlikuju, pa dok neki neće imati problema u provođenju istih, neki ne mogu ni zamisliti kako bi to sve trebalo izgledati. Suzana Zidar, ravnateljica Dječjeg vrtića Vinkovci ističe da će, sukladno uputama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, nastojat rad organizirati kako bi maksimalno zaštitili djecu. “Vjerujem kako nećemo imati nikakvih problema sa smještajem djece u naše vrtiće. Prema uputama dozvoljeno je da u jednoj jedinici bude smješteno devetero djece i to neće biti problem s mlađim skupinama. Veći je problem sa starijim skupinama, jer one su i brojnije, ali vjerujem da ćemo i za njih uspjeti organizirati smještaj. Imamo 25 smještajnih jedinica, a to znači da ćemo moći primiti 225 djece. Nabavljene su maske i rukavice za odgojiteljice, roditelji neće moći ulaziti u prostor Dječjeg vrtića, moći će samo predati dijete, a onda će ga preuzeti odgojiteljica”, objašnjava ravnateljica Zidar. Dodaje i kako će i dalje pratiti upute Stožera civilne zaštite i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo te je pozvala i roditelje da to učine isto.
