
‘Samo je smrt siguran posao’, čuje se u jednoj od najboljih komedija srbijanske kinematografije, crnohumornom filmu MARATONCI TRČE POČASNI KRUG (1982) redatelja Slobodana Šijana (Tko to tamo pjeva, Davitelj protiv davitelja). Nastao prema tekstu dramatičara Dušana Kovačevića, film je urnebesan spoj burleske o pet naraštaja pogrebničke obitelji Topalović i kriminalističke potke o najmlađem članu obitelji koji od naivnog zanesenjaka postaje hladnokrvni ubojica.
Kovačevićev je tekst osim maestralnog prenošenja na veliko platno doživio i niz kazališnih izvedbi, dok je film ubrzo stekao kultni status u bivšoj Jugoslaviji u čijim je kinima privukao i brojnu publiku. Tajna je uspjeha filma u sjajnim dijalozima, plastičnim likovima i bizarnom zapletu pri čemu se dosljedno ismijava kultura smrti i lažnog morala.

Šijan i Kovačević, uz to, vrlo duhovito progovaraju o srbijanskom društvu tridesetih kada njegovu okamenjenu tradiciju počinju nagrizati modernizacija i emancipacija (spretno poigravanje zvučnim filmom i krematorijem). Taj je motiv starog i novog, vremešnog i mladog, okarakteriziran kroz pet naraštaja obitelji Topalović čiji su interpreti redom ostvarili uloge svoje karijere: Milivoje Tomić, Mija Aleksić, Pavle Vujisić, Danilo Stojković i Bogdan Diklić. Potonji tumači najmlađeg člana Mirka čiji će karakterni obrat galvanizirati cijelu radnju dajući filmu pečat neprolazne crne komedije. Glazba Zorana Simjanovića i kamera Božidara Nikolića upotpunjuju dojam o filmu, dok od ostalih glumačkih imena treba istaknuti pokojnog Zorana Radmilovića u ulozi Bilija Pitona kao parafraze čikaških gangstera dvadesetih i tridesetih, te Jelisavetu Sablić kao Mirkovu nevjernu djevojku Kristinu. Kritičari smatraju da je to svevremenski portret balkanskog tipa malograđanštine i kriminala.
Šijanova je komedija i u zemlji i u inozemstvu dobila niz nagrada, među ostalima, i pulsku Zlatnu arenu za ulogu Jelisavete Sablić, te nagradu na međunarodnom filmskom festivalu u Montrealu.
KINO NAJAVA: MARATONCI TRČE POČASNI KRUG (1982)






