Maturantica Srednje strukovne škole Vinkovci Iva Turkalj postigla je izniman uspjeh na tradicionalnoj i najznačajnijoj pjesničkoj književnoj manifestaciji “Goranovo proljeće”, koja je ove godine održana 57. put.
Natječaj za literarne radove učenika osnovnih i srednjih škola Republike Hrvatske “Goranovo proljeće 2020.” organizirala je Gradska knjižnica Ivana Gorana Kovačića Vrbovsko, a Prosudbeno povjerenstvo činili su pjesnici Ana Brnardić i Goran Čolakhodžić. Povjerenstvo je Ivi, na temelju njezinih desetak pjesama, dodijelilo 3. nagradu, koju je trebala primiti na svečanosti otvaranja 57. Goranova proljeća 21. ožujka 2020. godine u Lukovdolu. No, zbog nastale krizne situacije izazvane koronavirusom svečanost dodjele nagrade održana je 20. lipnja 2020. godine u Domu kulture u Lukovdolu. Nažalost, Iva i njezina mentorica nisu mogle nazočiti dodjeli nagrada zbog obveza prema državnoj maturi.
U obrazloženju nagrade istaknuto je: “Poeziju Ive Turkalj odlikuju određen misticizam i mrak, težnja k epskom, što je možda svojstveno mladenačkoj poeziji. Međutim, pozdravljamo svaki svjestan i promišljen odmak od uobičajene obrade tema u poeziji, pa nas se zato veoma dojmila atmosfera koju Iva Turkalj stvara u nekim svojim odmjereno mračnim i nelagodnim pjesmama, gdje sjene ‘hladnim i oštrim iglama / Šiju tvoju haljinu za maskenbal’ ili gdje sumnjivi i sjenoviti mađioničari izvlače iz šešira ‘bijele i uplašene zečeve'”.
Maturantica Iva Turkalj, ističe njezina mentorica i razrednica Ivana Petričević, već godinama kao srednjoškolka preoblikuje svoje misli u stihove koje je predstavljala na Jutru poezije, LiDraNu, literarnoj večeri Srednjoškolci sanjaju riječima, školskim priredbama i drugim prigodama.
“Nagrada mladih pjesnika učenika u okviru 57. Goranova proljeća potvrda je Ivine smjelosti u stihovanom osluškivanju svih životnih dimenzija. Vjerujem u njezine nove lirske uratke kojima će propitkivati unutarnja htijenja i nemire izazvane strujanjima svakodnevice. Iva je u srednjoškolskom obrazovanju pokazala veliko zanimanje za usavršavanjem svoje darovitosti, slušala je upute koje su razvijale njezin odnos prema svakoj napisanoj riječi. Simbolika Ivinih stihova nije uvijek shvaćena, no upravo to i jest zadaća pjesnika da otvori put nekim novim viđenjima pisane riječi”, ističe Ivana Petričević.
Sama Iva kaže da joj nagrada znači poticaj za buduća stvaranja i želju da i dalje stihovima odgovara na neka mladenačka i životna pitanja.
“Pisati sam počela u osnovnoj školi. Jako volim glazbu pa sam pjesme prvo pjevušila, a onda zapisivala. Međutim, odjednom mi se to učinilo djetinjasto i bacila sam sve pjesme, što mi je sada jako žao. Poslije, u višim razredima, pisala sam neke scene za predstave, a u srednjoj školi, srećom, opet sam dobila razrednicu profesoricu hrvatskog. Odmah na početku dala nam je da napišemo pjesmu i upravo moja pjesma joj se najviše svidjela. Od tada stalno me poticala da pišem”, ističe Iva.
Poeziju voli i pisati i čitati jer, kaže, fascinantno je koliko se toga može reći u jednom stihu, jednoj pjesmi. Kada je sretna, kaže, rijetko piše jer živi taj trenutak sreće, a piše onda kada je uhvate neka tužna raspoloženja. “Onda stanem i napišem pjesmu i tako mi je lakše shvatiti to što se događa i što zapravo osjećam. Tako da je to na neki način moj ispušni ventil”, ističe Iva Turkalj.
Nakon završene Turističke gimnazije Iva, kako kaže, “ide za ljubavi”. Na tom putu svakako će i dalje nastaviti pisati pjesme, a želja joj je i da jednoga dana objavi svoju zbirku.
- Advertisement -
