Mikrokozma predstavlja novi CD “Ulicom slobode”

Foto: Đurđica Knežević

Grupa Mikrokozma iz Podgorice ponosno predstavlja fizičko izdanje drugog, aktualnog albuma “Ulicom slobode”. Trio koji čine Nikola Tomić (bas, vokal), Enes Zejnilović (gitara) i Stanislav Nikičević, diskografski je debitirao 2015. godine diskom “Mikrokozma”, a novi CD “Ulicom slobode” objavili su za Dallas Records. O novom materijalu su stigle i prve impresije.

O pjesmi “Zapadni balkon”, jednoj od ključnih na albumu, Stojan Stamenić je za list “Pobjeda” napisao: “Na “Zapadnom balkonu”, referentnoj točki, visokoj onoliko koliko to može biti jedan intimni prostor i na samom početku albuma rok trija Mikrokozma, pjevača i autora tekstova Nikolu Tomića zatičemo iznad meteža ulice. Spram kakofonije istih, od užurbanosti i trenja svijeta, uzavrelih dana. U jednoj ljetnoj meditaciji koja potire zakone običnog vremena. Znate ono, kad ni ne primijetite da je predvečerje zamijenila noć, dok dolje na pločniku, haljine vijore ljepše od svih zastava…”

Za isti list, Dragana Erjavšek je pripremila intervju s Nikolom Tomićem u kojem, između ostalog kaže: “Objavili ste album koji je s jedne strane kritika savremenog društva, a s druge strane posveta gradu. Koliko je “Ulica Slobode” slika svakog balkanskog grada u današnjici, a ne samo Podgorice?

Moram naglasiti, to što kažete kritika suvremenog društva, moguće da se krije između redova. Sami stihovi pjesama su odraz u trenutku zatečenog stanja unutrašnjeg i vanjskog svijeta. Ako su opisi tako zatečenog stanja za kritiku, to je već percepcija slušatelja. Pretpostavljam da Vas je na dio pitanja navela pjesma “O izgubljenoj slobodi”. Naime, dio pjesme sadrži Njegoševe riječi (“Jugoslaveni sile svoje ne poznaju…”) i ona je nedvosmisleno upućena Jugoslovenima, to jest narodima koji žive na jugoslovenskom prostoru.”

Spotom za pjesmu “Jabirač” su najavili album “Ulicom slobode”, a o toj pjesmi Nikola Tomić kaže: “Od svih fraza koje se koriste u javnom govoru za vrijeme predizbornih kampanja, posebnu fascinaciju potiču riječi: biračko tijelo. Zvuči kao odsječak iz nekog uputstva za upotrebu, kao na primjer: držati uspravno, boca pod pritiskom. Ili propratne dokumentacije o robi, recimo: tehnička roba, rasuti teret. To je osnova za priču o “Jabiraču”, čovjeku koji, iako ima pravo da bude biran, koristi neprekidno mogućnost da bira sebi vlast. Sve to nekako liči na kazališnu predstavu. Šta je teže biti, narod ili vlast? Je li teže spavati prepunog ili gladnjikavog želuca. Na tu scenu dali smo sebi slobodu da muzikom unesemo dursku melodiju kroz šaljive riječi uz karnevalski ritam. Sve to izvedeno na sceni rukom crtanog grada našeg trik majstora. Tom igrom željeli smo izvući jedan široki osmijeh.”