Vijesti iz povijesti, zapravo su sjećanja na neke segmente iz novije povijesti Vinkovaca i okolice. Sjećajući se događaja, ljudi, ulica, kvartova, parkova, tržnica, Bosuta i drugoga, posebice nekih, Vinkovčanima dobro znanih kultnih mjesta, poput starog plivačkog bazena Barutane, vinkovačkih kina, stadiona Malih sportova, putničkog i željezničkog kolodvora, Mađarske škole i vinkovačkog Eifelovog tornja, ( UKT toranj u njezinom dvorištu) javnih kupatila i sličnoga željelo se ukazati na to kako se u Vinkovcima živjelo, ne tako davno. Kako su neki od spomenutih objekata još uvijek tu pred nama, doduše u derutnom stanju, valjalo bi znati što će s njima biti u dogledno vrijeme.
Jedan od takvih primjera je nekada popularni plivački bazen Barutana.
Prije nekoliko godina, nakon desetljetnog čekanja Vinkovčani su dobili velebno natkriveno plivalište Lenije, a Barutana pala u zaborav.
Mlađoj populaciji nije poznato kako su Vinkovčani već 30-tih godina imali kupalište na potoku Ervenica. Njegovo pretvaranje u bazen započelo je neposredno nakon svršetka II. svjetskog rata.
Za osvježenje u ljetnim mjesecima uz Bosut i jame nastale iskopom gline na rubnim dijelovima grada, poznate kao banje i bajer, bazen na Barutani bio je desetljećima jedino uređeno kupalište u bivšoj općini Vinkovci.
Zbog uređenih kupališta kod Stare brane i na Marici u Vinkovcima vrlo rano razvio se interes za plivački sport. Izgradnjom i daljnjim uređenjem bazena Vinkovci su postali značajan plivački centar ne samo u regiji već i u državi. Iz redova Vinkovačkog plivačkog kluba poteklo je nekoliko reprezentativaca i niz drugih uspješnih plivača i plivačica koji su u raznim rangovima osvajali naslove prvaka Slavonije i Branje, Hrvatske i Jugoslavije.
Sam bazen nastao je u udubini potoka Ervenice sjeverno od mjesta gdje Zvonarska ulica presijeca potok. U graničarskom periodu tu su se nalazila akumulacija i vodenica. Na istočnom povišenom dijelu uz obalu nalazile su se dvije zgrade gdje se čuvao barut, pa je otuda taj prostor dobio naziv Barutana.
Nakon svršetka Drugog svjetskog rata kupalište je pretvoreno u bazen. Radove na uređenju izvodili su članovi Plivačke sekcije ( iz nje kasnije razvit će se plivački klubovi), a svečano otvorenje bazena obavljeno je 2. lipnja 1946. godine. Dno bazena bilo je zemljano, a strane su bile ozidane opekom. Vodu je dobivao prirodnim dotokom vode iz potoka Ervenice. Strane bazena betonirane su 1947. a dno obloženo opekom.
Plivačka sekcija koja je vodila brigu o bazenu natjecala se u II. saveznoj zoni Jugoslavije ( bilo je 4 zone ). U studenome 1949. godine plivačka sekcija prerasla je u plivački klub. Početkom pedesetih godina 20. stoljeća glavni problem bilo je održavanje razine vode. Taj problem djelomično je riješen 1956. godine kada su izbušeni bunari. Izvršen je iskop dva bunara dubine 7 m i promjera 3 m iz kojih se putem hidrofora bazen punio svježom vodom. Glavni snabdjevač vode i nadalje je bila Ervenica.
Uz financijsku pomoć Narodnog odbora općine 1958. g. počeli su radovi na uređenju bazena. Uređivao se plato i gradile kabine kojih nije bilo dovoljno. Na dijelu platoa bio je teren za odbojku.
23. i 24. kolovoza 1958. održano je plivačko natjecanje i vaterpolo turnir na kojemu su sudjelovali vaterpolisti iz Zagreba, Sarajeva, Subotice, Požege, Slavonskog Broda i Đakova.
Nakon proširenja 1961. g. bazen je imao dimenzije 18 x 50 metara. Svečano je otvoren 4.7. 1961. g. Uz profesionalne radnike u radovima uređenja bazena sudjelovala je omladina Vinkovaca. Financijska sredstva kluba bila su limitirana pa su uređenje bazena potpomagale privredne i druge organizacije, a i Savjet za fizičku kulturu KNO Vinkovci koji je bazenu doznačio sredstva ostvarena od Sportske prognoze.
Šezdesetih godina poduzimane su aktivnosti kako bi se poboljšao rad na bazenu. Izgrađena je crpna stanica, postavljena električna rasvjeta i uređen je okoliš.
Godine 1965. postavljeni su filteri za pročišćavanje vode i klorimatori, betonirana je okolica bazena, nabavljene drvene ležaljke i suncobrani. Otvoren je bife, a 1967. proširena je garderoba, izgrađene klupske prostorije i stan domara.
Uoči prvomajskih praznika 1968. g. održana je svečanost otvorenja nakon uređenja bazena. Kapacitet bazena je povećan, a usluga proširena jer je izgrađen mali bazen za djecu i srednji 25 metarski bazen gdje se dubina vode kretala između 40 – 120 cm
Godine 1971. izgrađen je sanitarni čvor i nova ograda. Od sedamdesetih do devedesetih godina 20. stoljeća kupalište Barutana bilo je jedino uređeno mjesto za odmor u ljetnim danima i svakodnevno prepuno kupača, nedjeljom je na bazenu bilo oko 1.500 kupača. Tijekom sezone na njega je dolazilo do 40.000 kupača.
Od samog početka do kraja devedesetih obavljeno je nekoliko dogradnji i uređenja uz potporu lokalnih vlasti bez potrebnih suglasnosti što je imalo nepovoljan utjecaj na obnovu i izgradnju bazena nakon Domovinskog rata kada je sve što se mijenjalo i gradilo moralo biti legalizirano uz pomoć dokumentacije.
Bazen nije pružao poseban komfor, zbog velikog broja korisnika kemijska i bakteriološka svojstva vode i njezina čistoća bili su upitni. Upitna je bila i kultura jednog dijela uglavnom mlađih korisnika koji nisu poštivali osnovne higijenske norme i propise. Apeli čuvarsko-domarske ekipe nisu imali efekta. Unatoč postavljenim kantama za otpatke koje su bile poluprazne, smeća i opušaka bilo je na sve strane.
Kada je obnovljen vijek trajanja bazena bio je procijenjen na 20 godina, no koristio se znatno duže. Zbog dugog vijeka stekao je status najstarijeg bazena u Hrvatskoj.
Osim plivačkih natjecanja na Barutani održavale su se i vaterpolo utakmice, a Vinkovci imali i svoj vaterpolo klub. Ta natjecanja privlačila su 300 do 500 gledatelja.
Valja zabilježiti kako je 28. lipnja 1969. na Barutani odigrana međunarodna vaterpolo utakmica između beogradskog Partizana, višestrukog prvaka države i tada trostrukog prvaka Europe i reprezentacije Švedske. Pred 1.000 gledatelja europski prvak pobijedio je Šveđane sa 7:3. Bio je to spektakl za pamćenje.
Tijekom proteklih desetljeća na bazenu su organizirana različita natjecanja. U značajnije spadaju Prvenstva Hrvatske za pionire 1972. i 1973. godine.
Tijekom Domovinskog rata bazen je topničkim napadima oštećen i uništen. Vrijedni članovi VPK sanirali su štetu i doveli u prijašnje stanje. Sadržaj Barutane obogaćen je terenom za odbojku na pijesku 1995. godine koja je postajala sve popularnija, pa je odigran i prvi promotivni turnir. Sredinom devedesetih održano je B prvenstvo Hrvatske u plivanju, a 1996. i Prvo prvenstvo Hrvatske vojske u plivanju. Na bazenu se kao i ranije organizirala škola plivanja za učenike osnovnih škola.
Unatoč svemu desetljećima je stara Barutana, uz neznatne izmjene, uvijek ostajala gotovo ista. Bez obzira na to, uvijek je bila dobro posjećena. Godinama se govorilo kako je potrebno njezino preuređenje. U Borovu i Đakovu izgrađeni su moderni, olimpijski bazeni, sa svim pratećim sadržajima, koji su odvukli znatan broj Vinkovčana.
Na vinkovačkom bazenu ništa se nije dogodilo, do 1998, g., kada je poduzeće Bazen preuzelo njegovo preuređenje i vođenje. Uređena su tri bazena: veliki, srednji i dječji. Postavljeni su brojni tuševi, kabine, sređen je sanitarni čvor.
Izgrađena je restoranska terasa sa šankom. Novost su bili i razni oblici zabave. Tu je bio prilagođeni studio VFM radija, uređeno dječje pjeskovito igralište, teren za odbojku na pijesku, stolovi za stolni tenis, te dio zabavnih igara. Populacija koja je dolazila uglavnom je bila mlađa, no vraćali su se i stariji posjetitelji bazena. Posebnu ponudu predstavljalo je Ljeto s Vinkovačkom televizijom, na kojoj su nastupale najpoznatije pop i rock grupe iz Hrvatske, od Parnog valjka i Crvene jabuke do Gazda i Majki. U tu svrhu napravljena je natkrivena pozornica. Održavali su se koncerti i drugih domaćih estradnih zvijezda.
No, to nije dugo potrajalo. Kada je trebalo krenuti u obnovu nastali su problemi. Pokazalo se da, iako je Barutana stara 60 godina, u papirima postoji ucrtan samo veliki bazen dok srednji bazen nema građevinsku dozvolu i nikada nije ucrtan niti je isprojektiran, a potrebne papire nije imao ni ugostiteljski objekt sagrađen u novije vrijeme. Tu je i problem parkinga jer postojeći parking i bazen nisu na istoj parceli što zakon ne dopušta. Trebalo je riješiti pitanje legalizacije objekta.
Stvari su se zakomplicirale, uslijedili su sudski sporovi, obnova je zaustavljena, a vrata bazena zatvorena. Krenulo se u izgradnju zatvorenog plivališta. Procijenjeno je da su troškovi sanacije Barutane neisplativi i 2012. g. odustalo se od daljnjeg ulaganja u nju.
2006. g. udruga Barutana iskazala je želju da preuzme upravljanje bazenom, no to nije realizirano. MO Zagrebački blok 2015. g. pokrenuo je inicijativu da se tu napravi sportsko rekreacijski centar.
Možda priča o Barutani nije otišla u povijest!?
