Važan datum u vremenu došašća jeste blagdan svete Lucije, kršćanske mučenice, zaštitnice dobroga vida. Dan je to kojem pripadaju razni običaji.
U razgovoru s Mateom Čelebićem i Marijom Bartoš otkrili smo koje su običaji njegovali Komletinčani. Jedan od najrasprostranjenijih običaja jeste sijanje pšenice. Ona se mokra postavlja na tanjurić dok su u sredini postavljene tri svijeće. Prva se pali na blagdan sv. Lucije, druga na Badnjak, a treća na Božić. Svakog dana potrebno je prskati pšenicu vodom kako bi do Božića narasla.
Uvečer na ovaj blagdan društvo se okupljalo u kućama – žene na prelo, muškarci na kartanje, djeca na igru. Dan je to kojeg su djeca čekala da im dođe sv. Lucija u obliku bundeve, a stariji da se šale. „Za puno stvari su nekada prije ljudi mislili da su nadnaravne i to povezivali s Crkvom. Danas se čudimo Halloweenu, a prije se na svetu Luciju nosila bundeva, plašila se djeca“, kaže Mateo. Bundevu sa svijećom u unutrašnjosti nosili su muškarci od kuće do kuće i s prozora plašili djecu koja su ju iščekivala cijeloga dana. Također, bilo je obavezno prelo toga dana. Žene koje toga dana nisu prele, trebale su staviti ruku u žar koju su na orgači donijeli oni koji su nosili bundevu. Kako je sve to izgledalo, pogledajte na videu na našim društvenim mrežama.
Ipak, možda najzanimljiviji običaj je izrada Lucijine stolčića. „Pravili su ga uglavnom momci od ovog blagdana do Badnjaka, svaki dan po jedan dio – danas se oteše jedna noga, sutra druga, prekosutra treća, svaki dan se buši po jedna rupa, nabija se na sjedalo i slično“, pojašnjava Mateo. „Do polnoćke se mora napraviti stolac. Tko nije polako radio, neće vidjeti tko je vještica u selu“, dodaje tet’ Marija. Na polnoćku se nosio taj stolčić da bi momak stao na njega, pogledao žene i oko sebe. Na šubari je morao imati vrh paunovog pera da ga štiti od uroka. Ona koja bi preokrenula očima, isplazila jezik kao zmija ili bi se taman oblak nadvio na nju, to je bila vještica. Ako vještica spazi momka kako ju gleda, na putu prema kući će ga ubiti. Zato je momak imao malo maka u džepu, prosuo ga pred crkvena vrata jer vjerovalo se kako vještice vole kupiti sitnice poput maka i tako si dao vremena da dođe do kuće. Nikome nije smio govoriti tko je vještica u selu. Neki su od paničnih napada i umrli, pričalo se po selu.
