Božićno vrijeme jedno je od rijetkih razdoblja u godini kada se svakodnevni ritam barem nakratko usporava. U tom ozračju blagosti i sabranosti posebno mjesto ima katolički čin blagoslova obitelji – trenutak u kojem se vraćamo na „vjerske tvorničke postavke“. Upravo tada zastajemo i okrećemo se onome što je najvažnije svakome praktičnom vjerniku, a to je Bog i obitelj.
Tijekom ovoga tjedna posjetili smo mjesto Antin gdje je blagoslov obitelji predvodio novi župnik Župe Presvetog Trojstva Tordinci, vlč. Ladislav Dort. Njegova župa posebna je po tome što obuhvaća čak četiri sela, zbog čega obilazak traje danima, ali entuzijazma ne nedostaje. „Naša je župa posebna jer obuhvaća četiri sela pa polako sve obilazimo i s veseljem zajedno s ministrantima pohodim obitelji. Doista, srdačno sam primljen, rado dočekan“, kaže Dort, nekadašnji župnik vinkovačke Župe Presvetog srca Isusova na Lapovcima.
Blagoslov obitelji često se u narodu poistovjećuje s blagoslovom kuće. Generalno spremanje, nervoza domaćica i pokoja šala na njihov račun postali su gotovo folklor ovog običaja. „Sanitarna inspekcija nije ravna dolasku svećenika u kuću“, našalili bi se mještani. No, kako ističe župnik, smisao blagoslova daleko nadilazi urednost doma. „Naglasak je stavljen na blagoslov obitelji, a ne kuće. Dakle, ne blagoslivljaju se predmeti, objekti nego ljudi koji u tim kućama žive jer Božji blagoslov počiva prvotno na čovjeku. Svi se vesele tom Božjem blagoslovu i nadaju se od Boga zdravlju, miru, blagostanju i svemu onome što nam je u životu potrebno“, dodaje.
Blagoslov donosi i posebnu živost svakoj ulici, četvrti, selu ili gradu. Simpatična nadvirivanja kroz prozor ili preko ograde, uvijek isto pitanje upućeno susjedu: „Gdje je?“ Sve to postaje prilika za susrete koji su danas rijetki. Dijele se kolači, dogovaraju kave i poslovi, razmjenjuju novosti i jačaju veze u zajednici, bilo između župljana i Crkve ili među samim mještanima.
Iako svećenik ne zahtijeva da ga se čeka, svi su na startnoj poziciji ispred dvorišnih vrata. Zvuk zvona ministranta znak je da je svećenik blizu, a u manjim sredinama i miris tamjana iz kadionice poziva vjernike da otvore vrata i pripreme se za molitvu. Unatoč čestim raspravama na društvenim mrežama, stanje na terenu pokazuje drukčiju sliku – gotovo sva vrata su otvorena, a svećenici ne ulaze samo u prazne kuće onih koji su se odselili. Novac je nužan za život župe, ali nije i presudan za blagoslov.
U trenutku blagoslova važno je da je obitelj na okupu, okupljena oko simbola vjere – svijeće, križa, svete vode i pšenice. Blagoslov ne mora biti vezan isključivo uz božićno vrijeme, može se dogoditi tijekom cijele godine na zahtjev vjernika. Najvažnije je, poručuju iz Antina, da postoji volja za susretom, molitvom i zajedništvom koje i ovih dana, možda više nego ikad, povezuje obitelji i cijelu zajednicu.
