13. listopada obilježava se Dan bez grudnjaka – inicijativa koja, iako na prvi pogled mnogima može djelovati kao humorističan dan, u svojoj srži nosi mnogo dublju i važniju poruku. Ovaj dan posvećen je podizanju svijesti o raku dojke, važnosti redovitih samopregleda i liječničkih pregleda, jer upravo rana dijagnoza može spasiti život. Listopad je mjesec borbe protiv raka dojke, mjesec kada se žene diljem svijeta potiču da misle na svoje zdravlje i da ne zaborave koliko je važno osluškivati vlastito tijelo. Svoju su snagu i hrabrost kroz teška životna iskustva pokazale dvije žene koje su odlučile podijeliti svoje priče kako bi potaknule druge da ne zanemaruju preglede i brigu o sebi. Njihov stvarni identitet, kažu nam, nije važan, jer ono što zaista vrijedi jest njihovo svjedočanstvo, poruka i odlučnost koja može nadahnuti svaku ženu da misli na svoje zdravlje.
Ružica, 61-godišnjakinja, otkrila je karcinom dojke sasvim slučajno – na redovitom sistematskom pregledu. „Nisam imala nikakve simptome, ništa me nije boljelo, sve je izgledalo normalno. Da nisam otišla na taj pregled, tko zna što bi bilo“, prisjeća se Ružica. Dijagnoza je bila teška – agresivan oblik karcinoma koji se brzo širio te zahvatio i limfne čvorove. „Prva operacija bila je već nakon mjesec dana, ali kasniji nalazi pokazali su da moram odstraniti obje dojke. To je bio šok, ali znala sam da se moram boriti ako želim živjeti“, govori Ružica. Danas, dvije godine kasnije, Ružica redovito ide na kontrole svaka tri mjeseca i svakodnevno uzima terapiju. Zahvalna je liječnicima, medicinskom osoblju, ali i svojoj obitelji i prijateljima. „Bez njihove podrške ne bih uspjela. Kad se boriš s karcinomom, nije dovoljno samo liječiti tijelo – treba liječiti i dušu. Moji najbliži, prijatelji i liječnici bili su uz mene kad je bilo najteže. Danas svima govorim isto – idite na preglede, ne čekajte da bude kasno“, zaključuje Ružica.
Tihana ima samo 32 godine i njezina priča pokazuje da bolest ne bira godine. „Nikad nisam mislila da će se to meni dogoditi. Mlada sam, zdrava, uvijek u pokretu, a onda šok – dijagnoza karcinoma dojke“, prisjeća se Tihana. Najprije je započela s kemoterapijama, nadajući se da će uspjeti pobijediti bolest bez operacije. Taj je period za nju bio iznimno težak – izgubila je kosu, značajno smršavjela i osjećala se iscrpljeno, i fizički i psihički. Unatoč svemu, nije odustajala, ali kemoterapije, nažalost, nisu bile dovoljne. Karcinom se nastavio širiti, pa je i ona morala odstraniti obje dojke. „Iskreno, bilo me strah. Ne samo hoću li preživjeti, nego i kako ću izgledati, hoću li moći ponovno biti ja. Kad si mlad, to te pogodi na više razina. Ali najvažnije je ne odustati. Danas, kad pogledam unatrag, ponosna sam što sam izdržala“, govori Tihana. Kasnije je uz pomoć HZZO-a ugradila implantate. „To mi je pomoglo da ponovno pronađem sebe. I želim da svaka žena zna – nije sramota tražiti pomoć, nije sramota plakati, i nije sramota bojati se. Ali ono što ne smijemo raditi jest – šutjeti. Idite na preglede. Svaki mjesec, svaki put kad osjetite nešto čudno. To vam može spasiti život“, zaključuje Tihana.
Njihove priče nisu samo svjedočanstva o borbi s bolešću, nego i poruke snage, upornosti i ljubavi prema životu. Danas, dok mnogi Dan bez grudnjaka doživljavaju kroz šalu, Ružica i Tihana podsjećaju nas da je iza tog dana skrivena dublja poruka – poruka o hrabrosti, o prevenciji, o životu. Jer rak dojke nije kraj. Uz ranu dijagnozu, podršku i vjeru – to može biti novi početak.
