Dan kada je Tovarnik plakao, tako današnji dan nazivaju mještani Tovarnika s tugom se prisjećajući 31. siječnja 1998. godine kada su pokopani posmrtni ostaci 48 mještana ubijenih za vrijeme srpske okupacije i ekshumiranih iz masovne grobnice godinama kasnije.
Jedino što možemo je čuvati uspomene i biti ponosni na njih jer oni podsjećaju kolika je cijena hrvatske slobode, poruka je današnjega okupljanja u Tovarniku.
Program sjećanja započeo je u središtu Tovarnika komemoracijom i paljenjem svijeća kod spomen obilježja odakle se Kolona sjećanja uputila prema groblju Sv. Križa gdje su kod somenika žrtvama položeni vijenci i upaljene svijeće. Misa zadušnica za sve poginule mještane općine Tovarnik služena je u crkvi sv. Mateja, apostola i evanđeliste.
„Izgubila sam djevera, imao je 25 godina, bio je pripadnik policije. Ostao je u selu i kada su ušli, 21. rujna, na naš kirbaj, našli su ga u podrumu i strijeljali su ga. Svake godine nam je teško kad god bude taj dan kao i ovaj dan kada je pokopan, ne može se to zaboraviti. Poslije napada svekar mi je bio zarobljen i proveo je tri mjeseca u logoru Stajićevo u Srbiji. Poslije toga brzo je i umro. Tako da smo mi ostali bez njih dvojice”, priča Janja Šarčević.
Kseniji Grbešić otac je ubijen u Tovarniku 5. listopada 1991. „Domaći Srbi tražili su da se njih 27 vrate u selo iz logora Begejci u Srbiji gdje su odvedeni. Tu su sahranjivali jednog čovjeka i streljani su na groblju. Na sahranu sam došla iz Rijeke gdje sam tada živjela, nismo bili ni svjesni što se sve dogodilo. Pregurali smo nekako, život ide dalje, a najgore je nepoštivanje žrtava i to što su na kraju žrtve njihove obitelji. No, uz dragoga Boga mi uspijevamo živjeti s time”, kaže Ksenija Grbešić.
A među onima koji su Tovarnik svim silama pokušali obraniti od neprijateljskog napada bio je i hrvatski branitelj Marinko Čačić.
„Kad su počeli prvi napadi na selo, nas je bilo u odnosu na njih šačica branitelja, koja je imala lako pješadijsko naoružanje, nešto malo zolja i raketni bacača. Srce je bilo veliko, nosilo nas je, oduprli smo se koliko smo mogli, a po našem izlasku dogodio se veliki pokolj. Došlo je do egzekucije civila samo zato što nisu otišli kako je bilo zacrtano u njihovom planu spaljene zemlje. Tu su bili naši roditelji, prijatelji, poznanici… Moj sin s nepunih šest godina ostao je s mojom majkom u selu i završio je pred neprijateljskim cijevima, ali na sreću preživio je jer se s druge strane našao netko tko je bio čovjek. Poslije toga, što reći, svatko je imao svoj ratni put. Ja sam izabrao Vukovar gdje sam bio ranjen, a onda u logoru šest mjeseci. Trideset godina kasnije puno naših prijatelja i suboraca svakodnevno odlazi. Mi pokušavamo živjeti i izgraditi život za sve za što smo se borili. Želimo novi nastavak, podići sela, gradove, ali nažalost nema za to dovoljno podrške ili možda mi to tako osjećamo subjektivno zbog svega što smo preživjeli”, ističe Marinko Čačić.
Ukupno u ratu su je stradalo 75 mještana Tovarnika, a 5 se još uvijek vodi nestalima, a današnji dan kada je sahranjeno njih 48 ekshumiranih iz masovne grobnice jedan je od najbolnijih i najtužnijih u povijesti mjesta, istaknuo je načelnik općine Tovarnik Anđelko Dobročinac.
„Ovaj dan obilježavamo s velikom tugom, ali i svelikom odgovornošću jer mi smo ti koji moramo sjećanja na taj dan prenositi mlađim generacijama jer taj događaj definitivno je obilježio ovo mjesto. Nama je 75 ljudi stradalo u ratu, ali kada se jedan dan sahrani 48 ljudi to je stvarno tragedija. Nitko od mještana nije bio, a da nije među njima imao nekoga svoga, rodbinu, prijatelja, poznanika. Teško je danas svima nama koji smo ovdje, ali to je ono što smo mi dužni tim ljudima i vodi nas misao da naši mladi vide ono što se više nikada ne bi smjelo ponoviti i da imamo ubuduće mir”, istaknuo je Dobročinac.
A uz sjećanje na one koji su svoje živote položili za slobodu, svake godine iznova se otvara pitanje zašto nitko za ove, kao i za brojne druge zločine, nije odgovarao. Pita to uvijek iznova i Ivan Bebek, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja i dragovoljaca Domovinskog rata Vukovarsko-srijemske županije za općinu Tovarnik .
„Svake godine ista pitanja, svake godine ponavljamo isto. Imamo svjedoke, međutim, sustav je takav kakav je i do danas nemamo ništa, samo obećanja. Nemam vjeru ni da će se u budućnosti to riješiti, mi branitelji umiremo, svjedoci umiru. Pokušaji suđenja jesu se dogodili no nikada ništa konkretno nije postignuto po tom pitanju, ali mislim da znamo tko ne bi htio da se to dogodi. Kada izgubite nekoga bližnjega, to su jako teške stvari. Mi nemamo više vjere ni u naše pravosuđe ni u našu Vladu. Općina Tovarnik izgubila je oko 105 ljudi i to je velik broj na 3 tisuće stanovnika. Neprijatelj je znao točno u koju kuću treba ući, domaći Srbi su javno pokazivali branitelje i njihove obitelji, koji su poslije morali nositi bijelu vrpcu da bi se znalo da su oni Hrvati”, istaknuo je Bebek.
