Badnjak, Badnji dan ili Badnja večer je naziv dana prije Božića u kršćanskom kalendaru, 24. prosinca. Badnjak je također ime za drvo koje se pali na ognjištu za Badnju večer. Tradicionalno se na Badnjak posti, iako Katolička Crkva post ne smatra obveznim. Na sam su se Badnji dan ukućani rano ustajali, a žene su napravile božićni objed, pospremile dom i pripremale nemrsnu hranu za večeru, budući da se na ovaj dan posti. Uglavnom se jela riba, često bakalar, pekao kruh koji bi bio na stolu sve do blagdana Sveta tri kralja, a njegova je veličina simbolizirala obilje naredne godine. Muškarci su pak hranili stoku koja je također trebala biti spokojna zbog božićnih svetkovina, a također su pripremali drva za ogrjev i nabavljali hranu koju bi domaćice potom pripravljale.
Nakon večere odlazilo bi se na tradicionalnu misu, tzv. polnoćku, na kojoj bi se dočekao Božić. Na Badnjak se i uređuje kuća za Božić te se kiti božićno drvce. Kršćani kićenjem bora na neki način odaju počast Bogu, a ovo se nekada smatra i usvojenom poganskom tradicijom štovanja zimzelenog drveća za vrijeme zimskog stolsticija.
Neke teorije kažu da je ukrašavanje drvca počelo u Njemačkoj još u 16. stoljeću kod luterana i onda se proširilo na cijeli svijet. U Hrvatskoj se običaj kićenja bora pojavio sredinom 19. stoljeća pod njemačkim utjecajem. Domovi su se prije toga ukrašavali zelenilom, plodovima i cvijećem na Badnjak. Stabla su se nakon toga ukrašavala ukrasima od papira i, primjerice, pozlaćenim orasima i lješnjacima. Nekad su se na drvca stavljale i svijeće koje su još od doba Rimskog Carstva bile simbol božanstva i nade.
