Danas, 6. siječnja, kršćani slave blagdan Sveta tri kralja ili Bogojavljenje i znači objavu Boga čovječanstvu u ljudskom liku – u osobi Isusa Krista. Riječ je o svetkovini Božje objave u kojoj se spominje pohod trojice mudraca, Isusovo krštenje te Isusovo čudo na svadbi u Kani Galilejskoj.
Sveta tri kralja u kršćanskoj tradiciji, koja ih naziva Gašpar, Melkior i Baltazar, kraljevi su, ili mudraci, koji su se prema Evanđelju došli pokloniti Isusu Kristu nakon rođenja u Betlehemu. Za mudrace u tekstu Evanđelja stoji grčka riječ „magoi“ koja ima različita značenja: mudraci, učenjaci, zvjezdočitači, magičari, itd, a najvjerojatnije potječu iz Perzije.
To su ljudi koji su mogli odgonetnuti tajne iz predane ljudske mudrosti i vidjeti znakove u prirodi. Tražili su istinu o sebi i svemiru. Ostavljaju kuće i svoja dobra pa kreću na put i iz daleka dolaze u Betlehem.
U kršćanskoj tradiciji dvojica teologa iz trećega stoljeća Origen i Tertulijan pridonijeli su stvaranju današnje slike o ‘tri kralja’. Origenu se pripisuje da je tri dara simbolično protumačio: zlato upućuje na Isusovo kraljevsko dostojanstvo, tamjan na njegovo božanstvo, a smirna na njegovu smrt. Tertulijan je mudrace pretvorio u kraljeve pozivajući se na Izajijine svetopisamske tekstove i Psalme. U srednjem vijeku jedan je talijanski umjetnik izrađivao mozaik triju kraljeva i iznad svake figure stavio imena: Gašpar, Melkior i Baltasar. Po tom slikaru Gašpar znači čovjek iz područja Kaspijskog mora, Melkior znači kralj svjetla, a Baltazar znači „gospodar čuva kralja“.
Nije poznato tko je zatim tri kralja vidio kao predstavnike triju kontinenata: Azije, Afrike i Europe. Zato se na slikama jedan od trojice kraljeva prikazuje kao crnac, što se obično interpretira porukom da se sve zemlje te čitavi svijet trebaju pokloniti Isusu kao Kristu.
Tri kralja se od srednjega vijeka uglavnom prikazuju tako da je jedan od njih starac, drugi muškarac srednjih godina, a treći mladić, što je, kako se smatra, motiv kojim se htjelo istaknuti da svi ljudi, od djece pa do staraca, trebaju u Isusu prepoznati svoga Gospodina i Boga.
Prema Matejevu Evanđelju mudraci su prateći betlehemsku zvijezdu došli s istoka u Jeruzalem, kako bi se poklonili Kristu. U Jeruzalemu ih je primio kralj Herod, koji ih je želio prevariti s nakanom da mu kažu mjesto gdje se Isus rodio, kako bi ga mogao ubiti. Kad su pronašli Isusa, Gašpar, Melkior i Baltazar darovali su mu tri dara: tamjan kao Bogu, zlato kao kralju i plemenitu mast – smirnu kao čovjeku. Potom im Bog zapovijedi da se ne vraćaju Herodu pa se oni vrate drugim putem u svoju zemlju. Tri kralja su predstavnici poganskih naroda, koje je Bog pozvao u svoje kraljevstvo time što im je javio rođenje Spasitelja Gospodina.
Bogojavljenje je pak kršćanski blagdan kojim se slavi objava Boga čovječanstvu u ljudskom liku, u osobi Isusa Krista. Krajem 4. stoljeća na Istoku se sa Zapada uvodi blagdan Božića pa Bogojavljenje gubi značenje blagdana u kojem se slave svi događaji vezani uz Isusovo rođenje i skroviti život do krštenja.
Samo Bogojavljenje ostaje i dalje svetkovina Božje objave u kojoj se spominje pohod Trojice mudraca, Isusovo krštenje i Isusovo čudo na svadbi u Kani Galilejskoj, gdje se Isus, na početku svoga javnog djelovanja, objavljuje kao onaj koji ima moć pretvoriti vodu u vino, čime posredno navješćuje i ustanovljenje euharistije. Među hrvatskim katolicima razvio se običaj blagoslivljanja vode na blagdan Bogojavljenja pa se ovom blagoslovljenom vodom blagoslivljaju kuće i obitelji.
