U središtu Vinkovaca pred Gimnazijom Matije Antuna Reljkovića može se primijetiti već ustaljen prizor: skupine mladih i svaki s pogledom uprtim u ekran mobitela. Istraživanje koje smo proveli među učenicima otkriva zanimljive uvide u svakodnevnu interakciju digitalne generacije.
Petnaestogodišnja Eva Džinić tvrdi da učestalo koristi mobitel, ali balansira prema obavezama: „Dopisivanja nisu zamijenila druženja u mojoj grupi prijatelja, ali primijetim da mnogi ljudi oko mene ne komuniciraju uživo i to mi je tužan prizor”, kazala je.
Eva naglašava da preferira osobnu komunikaciju jer je brža i prirodnija. „Meni je lakše nešto reći uživo nego tipkati poruke jer ipak volim staromodno druženje“, naglasila je. Kada je riječ o upotrebi mobitela tijekom nastave, Eva kaže da joj odvraćanje od koncentracije nije problem jer nastavnici paze na to da učenici ne koriste uređaje, a novi zakon o zabrani mobitela u osnovnim školama smatra dobrim rješenjem, dok u srednjim školama ne vidi potrebu za potpunom zabranom.
Šesnaestogodišnji Luka Markić dijeli sličan stav. „Dosta koristim mobitel, više nego što bih trebao. Dopisivanja mi pomažu kad zbog škole ne možemo izlaziti, ali vikendom ipak razgovaramo uživo“, kazao je Luka te istaknuo i pozitivne strane uređaja poput edukativnih aplikacija i kvizova koji mogu poboljšati učenje. Ipak, dodaje da roditelji trebaju poticati socijalnu interakciju uživo.
Petnaestogodišnji Benjamin Drežnjak priznaje da mobiteli značajno utječu na socijalnu interakciju: „Ljudi su postali zatvoreniji, a kada se druže, često su na mobitelu. U osnovnoj školi mobitel nije dobar za djecu, ali u srednjoj može pomoći u učenju“, rekao je. Prema njegovim riječima, prednosti uključuju pristup informacijama, online instrukcije i edukativni sadržaj, dok negativni utjecaji obuhvaćaju smanjenje pažnje i površnu komunikaciju.
Stručno mišljenje o korištenju mobitela i koliko digitalni svijet utječe na razvoj djece dala je školska psihologinja Sara Rimac.
„Mobilni uređaji mogu olakšati komunikaciju i pružiti brz pristup informacijama, ali prekomjerna upotreba može oslabiti sposobnost mladih za dublju interpersonalnu komunikaciju. Mladi često ne prepoznaju neverbalne znakove, geste i mimiku što dugoročno može utjecati na emocionalnu regulaciju i samopouzdanje“.
Rimac upozorava i na fizičke posljedice poput smanjenog sna zbog plavog svjetla te bolove u vratu i leđima. „S druge strane, mobilni uređaji razvijaju digitalne vještine i omogućuju konstantnu društvenu povezanost, što je pozitivno za obrazovanje i istraživanje“, rekla je Rimac.
Psihologinja ističe da bi u osnovnim školama zabrana mobitela bila korisna, dok u srednjim školama treba uvesti balansirano korištenje. „Učenici stariji od 14 godina mogu koristiti mobitel za obrazovne svrhe, ali smatram da ne bi trebalo potpuno zabraniti. Potrebno je uvesti digitalni odgoj koji uči granicama i svrsi korištenja tehnologije“, zaključila je psihologinja.
Rezultati anketa i stručna procjena jasno pokazuju dvostruki učinak mobitela na mlade gdje s jedne strane omogućuju brz pristup informacijama i online povezivanje, dok s druge strane smanjuju vještine osobne komunikacije i koncentraciju. Generacija koja raste okružena tehnologijom suočava se s izazovom balansiranja digitalnog i stvarnog svijeta, a edukacija o svrsishodnoj upotrebi mobitela postaje nužna. U konačnici, pitanje ostaje otvoreno: kako sačuvati društvene i emocionalne vještine mladih dok istovremeno omogućujemo prednosti digitalnog svijeta? Odgovor, čini se, leži u umjerenosti, edukaciji i svjesnoj primjeni tehnologije kako u školi, tako i kod kuće.
