Odmalena, dok je od legića danima sklapao razna vozila, u novoselskoj obitelji Brkić znalo se da će Filip imati strast prema vozilima i jednoga dana u svom voznom parku imati razne primjerke. Neće to biti skupocjeni auti kao što je san svakog dječaka tih godina nego razna teretna vozila. Svoj put usmjerit će malo drugačije ne sluteći kako će danas biti jedan od onih čija će pomoć trebati unesrećenima u prometnim nezgodama kada su u pitanju materijalne štete automobila i na brzom biranju svima onima koji lupaju glavom o zid kad im vozilo odbija poslušnost.
Vlasnik vučne službe Filip Brkić, danas suprug i otac dvoje djece, Mije i Matea, ovaj posao obavlja već osam godina. Ideja za osnivanjem ovoga obrta došla je spontano. Naime, tijekom odrastanja privlačilo ga je, kolokvijalno rečeno, šarafanje vozila, od automobila do motocikala. Nakon završene osnovne škole jedino logično rješenje bilo je upisati strukovnu školu, smjer automehaničar. Podršku oca Ivana, koji je ujedno i svojevrsni inovator i iz čije je garaže izašlo svakojakih rješenja, uvijek je imao. Očevim stopama nastavio je i Filip. Prevozeći automobile za svoje ideje i potrebe, uz česte zamolbe prijatelja i njihovih prijatelja da im preveze neko njihovo vozilo, rodila se ideja o vučnoj službi.
Danas, s osam godina odmaka i preko milijun prijeđenih kilometara iza sebe može govoriti o ovome poslu s iskustvom. „Najveća prednost u ovome poslu jeste stalno kretanje među ljudima, upoznavanje novih ljudi i povezivanja s njima u međusobnim interesima. Lijepo je vidjeti i razna mjesta“, kaže Brkić. Posao je to koji je, kad su u pitanju lokacije, vrlo nepredvidiv. Na dan našeg razgovora, u jutarnjim satima vratio se iz Kopra iz Sloveniji. Ima ga posvuda, po cijeloj Hrvatskoj, ali nerijetki su i odlasci u Sjevernu Makedoniju, na Kosovo. Njegovi klijenti su iz cijele Europe, također. Međutim, taj izostanak od kuće kada je u njoj obitelj sve se teže podnosi pa se javila potreba za proširenjem tima.
A ima se što i voziti. U svoj prvi kamiončić uložio je sve što je imao. Tijekom nekoliko godina napornog rada ostvario je dobit koju je iskoristio za nova vozila. Tako su danas u voznom parku tri kamiona, od najmanjeg koji služi za prijevoz lakših vozila do najvećeg s dizalicom za teža vozila u okviru dopuštenog tereta. Na cesti ga možete vidjeti kako prevozi automobile, kombi vozila, viličare, traktore i slično.
„Najgora stvar je vidjeti razne, često i strašne situacije prometnih nezgoda. Ponekad su to samo kvarovi na vozilima, ali dotakne te uplašenost tih ljudi koji su daleko od doma, često ne znaju niti jezik. Unesrećeni i smrtno stradali nedvojbeno su najružnija strana ovoga posla“, kaže vozač ove vučne službe.
Dan započinje prvim pozivom i završava posljednjim iskrcajem i spremanjem kamiona, bez obzira koje je doba dana i noći u pitanju. Ponekad su dani mirniji, a ponekad je na cesti najduže što može biti. Cilj je uvijek zadovoljiti sve zahtjeve klijenata, ali ponekad to nije moguće vremenski odraditi. „Nije to samo sjesti i voziti. Potrebno je zaraditi licencu, imati široko znanje o načinu rada na terenu, odraditi račune, napraviti servise na vozilima kako se ne puno takvih poslova nakupilo i kako bih uspio pratiti. Vidim se u tome u budućnosti, trudim se poboljšati vozni park, prostor za vozila u kvaru“, zaključuje Filip.
