Emir Balić ime je iza projekta Black Mama. Čovjek s rimskom adresom koji je svoj glazbeni put započeo u Sarajevu osamdesetih, u vrijeme kada je biti muzičar bilo i bolje nego biti nogometaš.
Nakon što je neko vrijeme živio u Nizozemskoj te kratko studirao na jazz akademiji u Haagu, vratio se u Sarajevo gdje krajem devedesetih svira s bendom Pappoemuo s kojima je snimio dva EP-a i jedan LP.
Za Pappoemuo kaže da je bio beskompromisan bend s dosta poklonika koji nije imao težnje prema širem uspjehu: ’Ja nikad nisam pao u iskušenje pokušati napraviti od Pappoemuo bilo šta što bi se masovno prodavalo. Mislim da je u ovakvim godinama na ovom prostoru to u najmanju ruku degutantno. Čak i samo ime (koje na romskom znači Djed je umro) je teško za pamćenje pa je uspješno služilo kao filter za odbijanje svih onih ljubitelja jeftinih nota koje bismo usput sretali. I taj totalni nedostatak ambicije smo uspjeli prevesti u filozofiju. Samo smo svirali i ludo se usput zabavljali.’
Emir je napisao glazbu i tekst za jedan album benda Masha i Kosti pod nazivom ‘Izgubljeni’ Vegas’ koji se smatra kultnim albumom sarajevske punk rock scene.
Pisao je i za druge izvođače, a o svojem odnosu prema glazbi kaže: ‘Mislim da mi nikad ništa nije toliko pokazalo svijet i otvorilo oči kao muzika. Pored činjenice što sam živ i zdrav, moja veza s muzikom je najveći poklon koji sam ikad u ovom životu mogao i pomisliti da dobijem.’
Projekt Black Mama i novi album ‘Egzil’ predstavlja se pjesmom Dona Maradona. Energija koja izlazi iz pjesme teško će slušatelja željnog dobrog rocka ostaviti ravnodušnim, a svojim upečatljivim ritmom i tekstom ostaje u uhu dugo nakon slušanja.
Pjesma je nastala davno i inspirirana je stvarnim iskustvom, a Emir o tome kaže: ‘Prošlo par godina od našeg zadnjeg susreta, i ja na nekom partiju naletim na Armanda. On mene uvijek pita standardno pitanje – Kad ćemo svirati? Ma, kažem, nikad. Nisam ja više dobar za taj posao, a nemam pojma ni kako su išle pjesme. Ne sjećam se više tekstova. Ne znam ni kako je ono išlo – ‘ona je luda, luda, ona pali požare..?, tako nešto valjda … A on, k’o iz rukava, kao da se cijelu noć pripremao da to izrecitira – … ona će se udati na Koševu, Dona Maradona, ona jede g….., ona je luda, luda … Mislim da mi je u tom trenutku postalo totalno jasno da je jedna od stvari koje prije smrti definitivno moram uraditi, snimiti i narodu pustiti tu pjesmu!’.
I evo je.
