Nacionalni je dan edukacijskih rehabilitatora, zanimanja koje nadilazi uobičajeni okvir osmosatnog radnog vremena. Iako se često kaže da je neki posao zapravo poziv, za edukacijske rehabilitatore ta tvrdnja doista ima posebno značenje. U životu djece i osoba s teškoćama njihova je uloga neprocjenjiva, a stručnost, predanost i kontinuirana podrška koju pružaju ostavljaju dugotrajan i važan trag.
Generacije edukacijskih rehabilitatora izgradile su struku koja je danas zakonski regulirana, prisutna u sustavima zdravstva, obrazovanja, socijalne skrbi, privatne prakse i civilnog sektora te u njima predstavlja nezamjenjiv dio interdisciplinarnih timova. Svojim stručnim djelovanjem kontinuirano zagovaraju i unaprjeđuju inkluziju, ravnopravnost i izjednačavanje mogućnosti za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom. Danas je to na tržištu rada deficitarno zanimanje, a za njega je vrlo važno osjetiti poziv. Jedna od njih je i Martina Boričić Martić, danas edukacijski rehabilitator u stručnom timu Osnovne škole „Antun Gustav Matoš“ u Vinkovcima.
„Tijekom srednjoškolskog obrazovanja u zdravstvenoj školi susrela sam se s osobama s invaliditetom te sam volontirala u Centru „Mala Terezija“. Upravo tada shvatila sam da je jedino što želim u svom profesionalnom životu biti edukacijski rehabilitator. Privukla me mogućnost rada u kojem znanjem, strpljenjem i individualnim pristupom mogu stvarno utjecati na nečiji život, ne samo kroz terapijski rad, nego i kroz osnaživanje cijele obitelji. Teško ću za sebe reći da sam strpljiva osoba po prirodi, ali upravo me ovaj posao naučio da se veliki ciljevi ostvaruju malim koracima“, kaže Martina o svojoj odluci za ovo zanimanje.
U radu s djecom, mladima i odraslim osobama s različitim razvojnim teškoćama i invaliditetom, edukacijski rehabilitatori provode stručnu procjenu, planiraju i provode individualizirane rehabilitacijske postupke, pružaju podršku obiteljima te surađuju s drugim stručnjacima. Njihov je cilj osnaživanje pojedinaca, razvoj funkcionalnih sposobnosti i podrška aktivnom sudjelovanju u zajednici.
Suočeni s promjenama i novim izazovima suvremenog društva, edukacijski rehabilitatori kontinuirano nadograđuju svoja znanja i stručne prakse. Temeljna vrijednost struke – pružanje pravovremene, dostupne i kvalitetne stručne podrške – ostaje čvrsto uporište njezina daljnjeg razvoja.
A upravo pravovremena intervencija može biti presudna jer u najranijoj dobi, ističe Boričić Martić, postavljaju se temelji za razvoj komunikacije, socijalnih vještina, učenja i samostalnosti. Što se ranije započne s podrškom, veće su mogućnosti za pozitivan razvoj i prevenciju kasnijih teškoća.
Osim toga, ističe kako u cijeli proces valja biti uključena i šira obitelj. „Proces rane intervencije nema punog smisla ako ne uključuje cijelu obitelj. Obitelji usmjeren pristup je transdisciplinarni pristup koji zagovara zajedničko djelovanje različitih stručnjaka za dobrobit djeteta i obitelji. Ako obitelj nema prirodnu podršku baka, djedova ili šire obitelji, teško je očekivati da će roditelji moći dugoročno zagovarati i pratiti potrebe djeteta te održavati kvalitetnu suradnju sa stručnjacima unutar rehabilitacijskog procesa. Važno je naglasiti da obitelji usmjeren pristup nije ekskluzivan za ranu intervenciju – trebamo težiti njegovoj primjeni i u području obrazovanja, socijalne skrbi i dugotrajne skrbi. Roditelji najbolje poznaju vrijednosti i potrebe svoje obitelji i moraju biti ravnopravno uključeni u procese rehabilitacije, obrazovanja i sustavne podrške“, ističe.
„Jedan od najvećih izazova je kompleksnost potreba korisnika. Svaka osoba je jedinstvena i zahtijeva individualiziran pristup, često uz istovremeno djelovanje različitih razvojnih, emocionalnih i socijalnih čimbenika. Ponekad znam reći da je najveća ljepota, ali i uteg ovoga posla njegova raznovrsnost. Ne postoji univerzalni recept po kojem djelujemo. Naš rad temelji se na prepoznavanju jakih strana, mogućnosti i potreba svake osobe, a to nije uvijek jednostavno“, ističe izazove ovoga zanimanja te dodaje kako se edukacijski rehabilitatori iznova suočavaju s ograničenim resursima, nedovoljnom dostupnošću usluga, nedostatkom transdisciplinarnosti u pristupu te nerazumijevanjem uloge edukacijskog rehabilitatora u širem sustavu.
„Ne smijemo zaboraviti da su edukacijski rehabilitatori stručnjaci koji se pet godina isključivo obrazuju za rad s djecom s teškoćama i osobama s invaliditetom s naglaskom na njihove jake strane, potrebe i mogućnosti. Upravo je to u procesu rehabilitacije ono što nas izdvaja od drugih stručnjaka. Također, često se susrećemo s roditeljima koji su iscrpljeni, zabrinuti ili preplavljeni informacijama, pa je uz stručni rad jednako važna i emocionalna podrška roditeljima“, dodaje.
Obilježavanjem Nacionalnog dana edukacijskih rehabilitatora želi se dodatno istaknuti važnost ovih vrijednosti kao i potreba za daljnjim sustavnim ulaganjem u edukacijsko-rehabilitacijsku djelatnost koja predstavlja jedinstvenu i jasno definiranu struku u Republici Hrvatskoj.
Središnje obilježavanje Nacionalnog dana edukacijskih rehabilitatora održat će se 2. ožujka 2026. godine u Zagrebu. Bit će to prilika za proslavu, ali i zahvalu svim članovima Komore edukacijskim rehabilitatora koji svojim predanim radom i trudom unaprjeđuju rad struke.
