Na današnji dan prije dugih 26 godina odigrana je finalna utakmica Hrvatskog nogometnog kupa u kojem su se sastali slavonski rivali – Cibalia i Osijek. Susret je to o kojemu se i dalje priča, a vinkovački klub poražen je nakon što su Osječani postigli zlatni zgoditak u produžecima.
No, krenimo redom. Nebeskoplavi su do finala došli preko Pazinke (0:6), Rijeke (1:0), Belišća (4:0, 3:0) i Hajduka (2:1, 1:2, nakon penala 6:5), dok je Osijek do susjedskog derbija stigao porazivši Mosor (0:1 nakon produžetaka), Hrvatski Dragovoljac (3:1), Varteks (3:0, 1:2) i Slaven Belupo (1:0, 0:0).
Finale i borba za Rabuzinovo sunce odigrano je 30. svibnja 1999. godine na zagerbačkom Maksimiru koji je tada bio pod renovacijom. Navijačke rijeke oba kluba zauzele su svoje tribine, a jedna i druga momčad krenule su po svoj prvi povijesni trofej.
Utakmica nije dobro počela po Cibaliju – vratar Miralem Ibrahimović skrivio je jedanaesterac, no ipak se iskupio i obranio najstrožu kaznu Bekiru Bešireviću. „Nula” je na semaforu bila aktivna sve do 35. minuti kada je na opću radost navijača Cibalije prednost donio Jure Jurić.
Nastavak utakmice donio je obrat, a i dan danas priča se o u najmanju ruku dvojbenim sudačkim odlukama koje je dosudio glavni sudac Reno Sinovčić. Najprije je u 50. minuti u svega nekoliko sekundi pokazao dva žuta kartona Darku Raić-Sudaru, a u 67. minuti Cibalia je ostala s devetoricom igrača zbog isključenja Ivice Ravlića. Vinkovčani su dugo odolijevali napadima brojčano superiornijeg protivnika, no sve lađe potonule su u sudačkoj nadoknadi kada je izjednačio Rumunj Dumitru Mitu. Bilo je teško za očekivati kako će Cibalia moći parirati u produžecima, a zlatni zgoditak i naslov prvaka kupa Osijeku je donio Davor Lasić u 97. minuti.
„Finale Kupa iz 1999. godine jedan je ožiljak kod svih nas koji nikada neće zacijeliti. To je bila režirana utakmica gdje je sudac Reno Sinovčić bio glavni glumac. Iskreno, osobno sam znao da nam se nešto sprema, ali igračima nisam smio ništa reći. Ipak, nisam mogao očekivati takvu krađu u tako važnoj utakmici koja je prenošena i izravno na HTV-u. To finale ušlo je u povijest kao primjer nepoštenja i nekorektnosti. Poslije svega toga nisam htio uzeti ni medalju jer mi takva ne treba. Svi igrači su plakali, a i igrači Osijeka se nisu veselili, što je najbolji pokazatelj svega. Bili smo bolji i zaslužili pobjedu, ali nam Sinovčić nije dao i to su svi vidjeli”, za Večernji list davno je izjavio trener Lušić.
Cibalia je u toj utakmici nastupila u sastavu: Ibrahimović – Jurić, Bogdan, Ravlić – Raić-Sudar, Maroslavac, Bognar, Meštrović, Andričević – Bošnjak, Jurčec.
U finalnoj utakmici za Osijek su nastupili: Galinović – Vranješ, Beljan, Vuica – Beširević, Ergović, Lasić, Perković, Gašpar – Bubalo, Prišč.
Iako je od spomenutog finala prošlo sada već 26 godina, ono će uvijek ostati rana za sve navijače Cibalije.
