Vratarska pozicija u svakom momčadskom sportu je specifična, bilo da govorimo o nogometu, hokeju na ledu ili rukometu, golmani su samci ekipnom sportu.
Mnogo puta njihova najsitnija pogreška dolazi do izražaja i izlazi na vidjelo bez obzira na to koliko oni bitnih obrana upisali i njima ostavili tim u igri. Njihova greška može značiti pogodak i poraz. Zasigurno nije nimalo lagano stajati na vratnicama sam i kroz cijelu utakmicu se boriti sa svojim mislima i strahovima. Nije uvijek lagano biti pun samopouzdanja i uvjeren u svoje mogućnosti.
Odlučili smo posjetiti golmanski trening vinkovačkog drugoligaša i porazgovarati s trenerima, ali i s nekim od vratara. Vratarska škola HNK Cibalia broji 25 golmana, a pandemija koja nas je zadesila u posljednjih dvije godine nije dovela do pada broja članova zbog prestanka natjecanja i rada. Upravo suprotno, došlo je do porasta broja djece u školi, a ulogu u tome imao je i dobro organiziran rad.
„Cilj nam je još više omasoviti broj golmana u našoj školi”, rekao je trener Marijan Antolović.
Cibalia već dugo vremena muku muči s vratarima iz omladinskog pogona jer posljednji izdanak koji je stao među vratnice u seniorima bio je Zvonimir Šubarić, a prije njega to su bili još samo Ivan Filipović te Mladen Matković koji se u nekoliko navrata vraćao u klub. Šubarić brani na prvoligaškoj razini za NK Hrvatski dragovoljac, Filipović je iz NK Slaven Belupo otišao u francuskog drugoligaša Paris FC, a Matković trenutno brani u niželigašu NK Radnički Dalj. No, u klubu ima nekoliko mladih vratara koji već sada pokazuju kvalitetu.
„Nisam sklon isticanju pojedinaca. Sigurno da ima nekoliko mladića koji su već sada skrenuli pozornost na sebe kroz utakmice mlađih kategorija i nadam se da će ih biti još. Kolega Ante Dogan i ja ćemo kao treneri dati sve od sebe da im pomognemo u njihovom razvoju, a na njima je najviše da se trude i da rade kako bi ostvarili što je moguće više u profesionalnom nogometu”, istaknuo je Antolović koji nam je pojasnio na čemu su bazirani golmanski treninzi, ali i koliko se uloga vratara promijenila u odnosu na vrijeme kada je on branio.
„Vratari su individualci u kolektivnom sportu, a u zadnje vrijeme sve ih se više integrira u nogomet i zapravo moraju biti i igrači. S druge strane oni su ti koji smiju igrati rukama i brane gol, tako da je trening individualan i uglavnom se to svodi na individualni rad gdje se provode specifične vratarske vježbe, zavisno od kategorije s kojom radimo, tako i koncipiramo treninge gdje u mlađim kategorijama nastojimo da to bude više zabava te da se upoznaju s vratarskim poslom, a kako odrastaju vježbe su sve zahtjevnije”, pojašnjava Marijan Antolović te dodaje kako se sada puno više mora braniti prostor ispred gola i da se sama nogometna igra puno promijenila u odnosu na njegovo, a samim time i uloga vratara.
U radu škole sudjeluje i trener Ante Dogan koji nam je približio trening na kojemu smo nazočili.
„Trening smo najviše bazirali na tehnici, koordinaciji, a tu su još najmlađi uzrasti koji kroz igru uče osnovne golmanske pokrete”, rekao je Dogan dodavši kako se kod starijih kategorija radi na broju ponavljanja, ali da većinom prevladavaju treninzi vratarske tehnike i koordinacije pokreta.
„Jako je važno za golmane da znaju igrati s nogom i da budu aktivni u samoj igri. Prije su golmani bili puno manje aktivni, a sada su praktički kao zadnji igrači u nekim formacijama koje traže treneri, tako da djecu odmalena treba učiti da budu uključeni u igru, a ne da budu na gol-crti i da čekaju kada će doći udarac”, ističe trener Dogan.
Andro Papac brani u kategoriji mlađih pionira i igrom slučaja je stao među vratnice. Kako kaže, trener Tomašević mu je sugerirao kako bi puno bolji bio kao golman nego kao krilo na kojemu započeo svoj nogometni put.
„Golmanski treninzi jako su zanimljivi zato što treneri Dogan i Antolović stvaraju zanimljive treninge, a bazirani su na stvarnim situacijama koje se mogu dogoditi u igri, a najviše od svega volim letjeti”, govori nam Papac.
Kao i svako dijete i Andro ima klub u kojemu bi htio braniti i kojega simpatizira.
„Najdraži klub mi je Milan, a volio bih braniti u Arsenalu jer sam vidio golmana Ramsdalea koji je jako dobar, a Arsenal jer je u sredini i ima potencijala za dignuti se prema vrhu”, navodi nam vratar mlađih pionira.
Na pitanje o karijeri u Cibaliji izrazio je glasno i jasno da.
„Da, obavezno. Cibalia je klub u kojemu učim i razvijem se. Klub iz mojega grada i naravno da bih volio prve seniorske korake napraviti upravo ovdje braneći boje Cibalije”, istaknuo je Andro.
