Gospodar zvijeri (Beastmaster, 1982.)
je fantasy sword & sorcery film iz 1982. godine nastao pod redateljskom direktivom Dona Coscarellia. Coscarelli je u suradnji s Paulom Peppermanom napisao scenarij temeljen na ideji sci-fi priče Andrea Nortona ‘Beastmaster’, likove su utjelovili poznati Rip Torn, John Amos, Tanya Roberts i Marc Singer kao Beastmaster.
Maax (Rip Torn) je pokvaren i moći gladan čarobnjak koji planira uzurpirati carstvo kralja Zeda (Red Loomis), no kada mu njegove proročice otkrivaju da će mu propast donijeti Zedov sin, Maax naređuje da se sina ubije. Vještica krade iz utrobe Zedove žene dijete i prenosi ga magijom u utrobu goveda te ga kreće žrtvovati. Nailazi seljak (Ben Hammer) i skače djetetu u pomoć, otjeravši vješticu. Seljak dijete imenuje Dar (Marc Singer) i odgoji ga u svom selu kao sina. Kao malen, Dar otkriva moć empatije sa životinjama koju je primio tijekom povezanosti s govedom. Kada je već odrastao, Dar se ponovno susreće sa svojim progoniteljem koji u selo šalje Hordu, svoju osobnu vojsku, koja ubija sve u selu osim Dara. Nakon toga, Dar kreće na put osvete na kojem će mu se pridružiti podjednako ljudi i divlje životinje, s mišlju o dva čovjeka: predvodniku Horde i čarobnjaku Maaxu.
Radnja ‘Gospodara zvijeri’ klasična je priča spletena od dva popularna koncepta fantasy žanra, djeteta koje će zlom moćniku donijeti propast i put osvete protagonista koji u pokolju sela jedini preostaje živ. Priča od toga nimalo ne divergira, ali se radi o jednom mračnom i naturalističkom pristupu u kojem magija i mistika dobivaju na značaju. Iako se glavni antagonist tretira kao čarobnjak, u pravilu se radi o okultizmu, zbog čega, u kombinaciji s drugim mračnim elementima poput sablasnih čudovišta, tajanstvenih lokacija, sado-mazo berserker ljudi, odvratnih vještica ili žrtvovanja djece, Beastmaster formira zasebnu atmosferu s aspektima horrora, u splet uključujući sirovu seksualnost.
Drugačiji pristup primijenjen je i kod kreacije glavnog lika. Marc Singer nije glumac za oskare, ali uz izvrsnu tjelesnu spremu i sklonost izvođenju scena bez kaskadera uspijeva prikazati širi raspon emocija od većine glumaca ranog fantasya. Uz iznimnu opuštenost i pozitivnu energiju formira pamtljivog i pristupačnog lika bez kojekakvih iritantnih karakteristika. Kao lik, Dar je posebno zanimljiv jer odbacuje okove prošlosti, ne goni svoje kraljevsko ime i načelno izbjegava sukob, što ga čini pozitivnim avanturističkim tipom slobodnog duha, a u odnosu sa životinjama nije koncipiran kao njihov gospodar već kao njihov prijatelj. Nepotrebno je reći, ostatak likova, poput Maaxa, Kiri ili Setha, površno su koncipirani, a razvoj odnosa općenito naivan. U kontekstu stoga, čim se likovi na ekranu pojave, njihova je svrha kristalno jasna i nitko nije pokušao osvježiti druge likove filma. Beastmaster ne pruža intrigantne obrate, a moglo bi se reći i da mu, čisto kroz ponašanje, manjka motivacije.
Osvježavajući aspekt filma su životinje koje igraju važnu ulogu u priči. Svojom svrhom tradicionalno podijeljene na intelekt – snaga – lukavština, pa uz izvrstan preformans glavnog sporednog glumca Johna Amosa kao Setha koji se kasnije pridruži Daru, formiran je klasičan party mage (orao) – warrior (crni tigar) – rogue (dva tvora) s kojim Dar putuje izmišljenom zemljom. Film je ispunjen scenama i total kadrovima koji snimaju prirodu dok Dar i životinje putuju, a vizualno i tehnički se nalazi iznad konkurentskih filmova zbog talentiranog kinematografa Johna Alcotta. Suradnja sa životinja i njihova prisutnost u kadrovima djeluje sasvim prirodno, a u ponekim napetijim scenama gdje dolazi do konfrontacija, primjerice tigra s ljudima, egzekucija je uvjerljiva. Životinje se kreću slobodno u kadrovima, smirene su i simpatične. Izvrsnu kombinaciju ljudi koji su kreirali Beastmastera osnažili su doprinosom Tanye Roberts kao Darova družica Kiri, kojoj se malo tko sjetio kritizirati glumu, te Lee Holdridge koji je skladao vrlo dobru i savršeno prigodnu glazbenu podlogu. Možda je tek jedina zaista crna mrlja filma smrt tigra nakon prekida snimanja. Tinta koju su koristili kako bi ga pobojali u crno bila je toksična i teško skidiva; prouzročila je velike tegobe i uzrokovala smrt.
S lošim rezultatom i nezapaženosti u kinima, Beastmaster je tek naknadno putem kablovske televizije i videoteka postao iznimno popularan film svog vremena i uz Conan the Barbarian s kojim dijeli mnogo sličnosti postavio standard sword & sorcercy filmova uopće. Iako se Conana tretira kao kralja žanra, Beastmaster je mnogim gledateljima bio intrigantniji film zbog bogate radnje, mračnijeg pristupa i zanimljivog koncepta koji je uključivao pozitivno sudjelovanje životinja. Zbog velike popularnosti, Beastmastera slijede dva prilično očajna nastavka, stoga je preporučljivo ignorirati ih. [Fantasy-hr.com]
