Postoje gradovi koji i kad šute – govore. Njihove ulice dišu sjećanjem, a njihova imena kucaju u srcima. Jedan od njih je Vukovar. Ususret 34. obljetnici pada Vukovara, ponovno listamo požutjele stranice arhive Vinkovačkog lista, svjedočanstva vremena kada su riječi imale težinu suza i krvi.
Tada, u studenome 1991., herojskim gradom odjekivala je bol, ali i prkos. U ruševinama, među spaljenim domovima i utišanim ulicama živjela je nada da Hrvatska mora postojati. Vukovar je bio i ostao simbol žrtve i ponosa. U njegovim ulicama ginula je mladost koja su pokazali kako se voli dom i Domovina. Oni koji su tada pali, ugradili su sebe u temelje slobodne Hrvatske.
Njihova imena stoje u tišini bijelih križeva, u molitvama majki i u sjećanju cijelog naroda. Danas, 34 godine poslije, Vukovar je ponovno grad života. Djeca idu u škole, ulice su obnovljene, ali sjećanje ne blijedi. Na svaku obljetnicu Vukovar obasja more svijeća, dok tišina i suze pričaju priču o gradu koji nikada nije pokleknuo. Hrvatska se tada pokloni svome Gradu heroju, jer nema zaborava.
Arhivski zapisi Vinkovačkog lista podsjećaju nas da sloboda nije dar, već zavjet. Da istina o Vukovaru mora živjeti u svakoj generaciji. I zato, dok god Dunav teče uz njegove obale, Vukovar će biti srce Hrvatske. Tužno, ali ponosno i sveto mjesto naše slobode i vječni podsjetnik koliko su visoku cijenu platili oni koji su vjerovali u Lijepu Našu.
