Tisuće ljudi dostojanstveno se danas poklonilo Gradu heroju sudjelujući u Koloni sjećanja dugoj 5,5 kilometara od vukovarske bolnice do Memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskog rata. U tišini, s poštovanjem i vidljivim emocijama, kolona je još jednom poslala snažnu poruku zajedništva i trajnog sjećanja.
U povorku se uključio i velik broj mladih, odjevenih u majice s ispisanim imenima žrtava, čime su simbolično pokazali da nove generacije i dalje nose teret i sjećanje na žrtvu Vukovara. Među sudionicima posebno su se istaknule vukovarske majke i heroine – žene koje su kroz ratne godine i dugo nakon njih podnijele neizmjernu bol i ostale trajni simbol snage i dostojanstva grada.
Na Memorijalnom groblju posebna počast odana je žrtvama polaganjem vijenaca. Vijence su položili hrvatski branitelji predvođeni Brankom Borkovićem, izaslanstvo Hrvatskog sabora na čelu s Gordanom Jandrokovićem. izaslanstvo Vlade Republike Hrvatske na čelu s predsjednikom Vlade Andrejom Plenkovićem, izaslanstvo Vukovarsko-srijemske županije na čelu sa županom Ivanom Bosančićem te predstavnici grada Vukovara na čelu s gradonačelnikom Marijanom Pavličekom.
Molitvu za žrtve Domovinskog rata grada Vukovara predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, a svetu misu predvodio je šibenski biskup Tomislav Rogić, koji je u nadahnutoj propovijedi podsjetio na dubinu simbolike koju Vukovar nosi već više od tri desetljeća. „Ime ovoga grada već 34 godine drugačije se izgovara. Drugačije odjekuje. Traži poštovanje. Izaziva duboko suosjećanje boli i ponosa“, poručio je, opisujući stradanje grada i njegovih stanovnika kroz snažnu biblijsku sliku naroda „koje nisu ujedale zmije, nego granate, mine i metci agresora“. Istaknuo je da je Vukovar bio izložen neizmjernoj mržnji koja je razarala dostojanstvo i pretvarala život u „pakao – odsutnost smisla, dobrote i ljubavi“, ostavljajući teška pitanja o tome što od života nakon takve patnje ostaje.
Trideset i četiri godine nakon sloma obrane Vukovara, ime grada i dalje izaziva duboko poštovanje. Sjećanje na žrtvu i hrabrost njegovih stanovnika ostaje neizbrisivo, usađeno u kolektivnu svijest hrvatskog naroda i prenošeno s generacije na generaciju.
