Ususret blagdanu Velike Gospe u svetištu Drage Gospe Ilačke, koje je i oprosno svetište u Jubilarnoj godini 2025. godini, sutra počinje devetnica Velikoj Gospi posrednici milosti.
Ispovijed i marijanska pobožnost počinju u 18:30 sati, a svete mise su 19 sati. Trodnevna duhovna obnova bit će održana 11., 12. i 13. kolovoza, a vodit će ju duhovnici pater Stjepan Ivan Horvat i fra Ante Vučković, koji će slaviti svete mise u 19 sati.
„Dolaze nam mnogima omiljeni propovjednici, Pater Stjepan Ivan Horvat 11. i 12. kolovoza i fra Ante Vučković, 13. kolovoza. Vinkovčanin pater Stjepan Ivan Horvat dobro nam je poznat, a fra Ante Vučković dolazi nam iz Splita i isto je tako poznat po svom daru tumačenja vjere. Također je društveno aktivan i ljudi ga vole slušati i vole ga pratiti na društvenim mrežama. On će predvoditi i misu u 21 sat na bdjenju 14. kolovoza i misu u 9 sati na Veliku Gospu. Također, spomenuo bih i još jednog svećenika koji nam dolazi, a to je hercegovački fratar Petar Ljubičić, poznati mariolog koji je djelovao u Međugorju. On će 14. kolovoza u 18 sati svjedočiti o Božjem djelovanju u Međugorju po zagovoru Blažene Djevice Marije, a u 19 sati predvodit će svetu misu”, ističe vlč. Vedran Bilić, župnik Župe sv. Jakova, apostola Ilača i upravitelj svetišta Drage Gospe Ilačke.
Ova godina, naglašava, posebna je godina za ilačko svetište jer je u Svetoj godini jubileja 2025. u Katoličkoj crkvi, nadbiskup Đuro Hranić svetište u Ilači proglasio oprosnim svetištem.
„Teologija oprosta je zanimljiva jer pomoću potpunih oprosta mi zadobivamo novu snagu za živjeti kreposno. Vjernici često imaju osjećaj da se stalno vrte oko istih grijeha, istih navika i nikako da osjete milost promjene. A upravo potpuni oprosti utječe na to da čovjek zadobije novu duhovnu snagu, da postane i bolji čovjek i kreposniji čovjek. A onda u Božjoj providnosti onaj koji je izmolio potpuni oprost, Bog tako njegov život vodi da na kraju života ne ode u čistilište nego u raj”.
Uvjet za potpuni oprost je doći i ispovjediti se, ako nismo u stanju milosti za primiti svetu pričest, pričestiti se i na kraju svete mise izmoliti molitve na nakanu Svetoga Oca, pape Lava. Također, preporučuje se i neko djelo milosrđa.
“Evo, ne traži se od mene, ali ja ću ga učiniti na slavu Božju i kao zahvalu zato što će Gospodin moj život voditi ka spasenju. Isto tako, može se prikazati oprosna misa za sebe kao i za jednog pokojnika po dolasku. Mi vjerujemo ako prikažemo oprosnu misu za pokojnika da iz čistilišta prijeđe u raj“.
U ilačkom svetištu potpuni oprost moguće je izmoliti tijekom cijele ove godine svaki put kad je misa, a posebna prilika za to svakako je od sutra s početkom devetnice te na uočnicu i na samu svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije.
Ususret svetkovini Blažene Djevice Marije vlč. Vedran Bilić poručuje:
“Iskoristimo duhovne prilike koje nam Gospodin daje. Sama Gospa je posrednica milosti. Biti na devetnicama, trodnevnicama, imati duha hodočasničkoga, velika je milost. Evo, geslo Jubileja 2025. upravo je “Hodočasnici nade”. Velika je milost okoristiti se posredovanjem Blažene Djevice Marije u duhovnom smislu, a ovdje će pomoći ovi naši svećenici da nam ta milost nekako jače zasja“.
Ilačko svetište, inače, trenutačno je na početku procesa cjelovite rekonstrukcije i obnove. U tijeku je izrada idejnog projekta, a kroz nekoliko narednih godina u planu je urediti svetište.
“Svi znamo da je u Domovinskom ratu svetište bilo razrušeno pa tako, primjerice, trijem koji je bio za hodočasnike nikada nije obnovljen. Sada planiramo i novi trijem, ali i još neke sadržaje koje ćemo integrirati u svetište. Želimo da bude više sadržaja jer što ima više sadržaja i što je urednije svetište naravno da to odražava i našu vjeru, a isto tako, stvaranjem takvog ambijenta i potičemo druge da dođu. Mi svojim obnavljanjima dajemo ljudima poruku: Evo ovo je sveto mjesto, dođite, okoristite se duhovno“.
A povijest Svetišta Gospe Ilačke vraća nas u davnu 1865. godine kada je, kako stoji u povjesnici svetišta, Ilačanin Petar Lazanin dok je vodio blago na pašu opazio da je put kojim prolazi mokar. Iste noći Đuka Ambrušević u snu je vidio Gospu s bijelom krunom na glavi i djetetom na lijevoj ruci. Rekla mu je da je izvor njezin i neka se ogradi da se na njemu ne napaja stoka. Izvor je, navodi se, ograđen, a počeli su pristizati i prvi hodočasnici.
Mjesto je prozvano “Gospina vodica”, a kroz godine brojna su svjedočenja o ozdravljenjima uz pomoć vode s izvora. Uzdajući se u Gospin zagovor na “Gospinu vodicu” vjernici hodočaste tijekom cijele godine, naročito na marijanske svetkovine, a najviše na Veliku Gospu kada ih pristiže na tisuće.
“Vjernici su u Ilaču dolazili od tih prvih godina od kada je potekla Gospina voda iz cijeloga srijemskog kraja. Kako je povijest tekla dolazili su ti nesretni ratovi, a svaki rat je ostavio svoje negativne utjecaje. Tako smo do Domovinskoga rata imali puno hodočasnika katolika i iz dijela Srijema koji je sada srpski. Tamo su bila naselja potpuno hrvatska koja su gravitirala ovom svetištu, međutim, poslije Domovinskog rata znamo da su ti ljudi iseljeni po cijelom svijetu. Ipak, kada je o hodočasnicima riječ, po povratku u Ilaču 1998. godine svi svećenici koji su bili dali su sve od sebe kako bi svetište bilo u funkciji, kako bi milost bila privlačna u tom svetištu, pa se tako broj hodočasnika iz godine u godinu povećavao“, ističe vlč. Vedran Bilić.
