Da je industrija šećera u Hrvatskoj u krizi poznato je već neko vrijeme, od dosadašnje tri šećer će prerađivati samo županjska šećerana, a i tamo su u problemima zbog nedostatka sirovine. Kako bi pomogli ovom sektoru iz Ministarstva poljoprivrede uputili su u postupak elektronskog savjetovanja Program potpore za proizvođače šećerne repe za razdoblje od 2022. do 2027. godine s ciljem oporavka proizvodnje šećerne repe u Republici Hrvatskoj, za što je osigurano 30 milijuna kuna godišnje iz proračuna. Cilj Programa potpore za proizvođače šećerne repe za razdoblje od 2022. do 2027. godine je zadržati interes proizvođača za proizvodnju šećerne repe i smanjiti negativni trend u sektoru šećera u Hrvatskoj s krajnjim ciljem povećanja ukupnih proizvodnih površina pod šećernom repom za najmanje 10 posto u 2027. godini u odnosu na prvu godinu provedbe Programa, kako bi se uzgoj šećerne repe zadržao na poljoprivrednim površinama i osigurao rad postojećih preradbenih kapaciteta u Republici Hrvatskoj. Programom se osigurava dodatna stabilnost i kontinuitet proizvodnje povećanim intenzitetom potpore za proizvođače koji se odluče za sudjelovanje u Programu, pri čemu minimalno moraju sudjelovati tri uzastopne godine u kojima se obvezuju na uzgoj šećerne repe.
Iznos potpore određuje se u odnosu na veličinu gospodarstva i vrijeme sudjelovanja u Programu, a kreće se od 1.000 do 4.000 tisuće kuna po hektaru, odnosno 700 do 2,5 tisuće kuna po hektaru u slučaju trogodišnjeg sudjelovanja u Programu.
Koliko će i na koji način ove mjere pomoći proizvođačima i jesu li one dovoljne pitali smo mladog poljoprivrednika iz Šiškovaca Josipa Stojanovića koji je šećernu repu na svojim njivama nastojao saditi u kontinuitetu, sve do prošle godine kada je odustao.
“Jednostavno se ne isplati, repa zahtjeva velika ulaganja u proizvodnju i jako puno posla, a na kraju imate samo nesigurnost i veliki rizik. Puno je tu faktora koji utječu na odluku hoće li netko ući u repu ili ne. Potpore su samo vatrogasna mjera koja, na žalost, neće polučiti uspjeh jer problemi su puno dublji”, priča nam Josip.
Ponajviše ga je u njegovom iskustvu s proizvodnjom šećerne repe smetao odnos otkupljivača prema proizvođačima, ponašali su se, kaže, prilično nekorektno.
“Cijenu mijenjaju kako njima odgovora, a ako ne želiš prihvatiti njihove uvijete zaprijete da neće otkupiti tvoj proizvod, o nečistoći i ostalim stavkama kojima se umjetno rušila cijena ne treba ni govoriti. Problem je i kod vađenja repe, uvijek netko mora čekati predugo, ja sam prije dvije godine vodio repu u prosincu, tako se gubi kvaliteta, uništava njiva i sve drugo što ide uz to. Mora se znati i da je zemlja na kojoj je rasla repa osiromašena i ona se oporavlja kroz narednih nekoliko godina pa su samim tim i prinosi drugih kultura, koje dolaze nakon repe, osjetno slabiji”, objašnjava Stojanović.
Mišljenja je kako proizvodnja šećerne repe na našem području, svim poticajima unatoč, nema budućnost, sve više ljudi izbjegava ovu kulturu na svojim površinama i pitanje je trenutka kada će svi odustati. Lijepo bi bilo, ističe, da je u krivu i da sva nastojanja Ministarstva urode plodom, što je ipak teško za očekivati. U svakom slučaju bit će zanimljivo pratiti kako će se ova situacija razvijati, a vrijeme će pokazati ima li hrvatska industrija šećera šanse za opstanak.
