Hrvatski atletski savez nedavno je dodijelio priznanja pojedincima koji su dali izniman doprinos hrvatskoj atletici. Među njima je i Ivo Kelić iz Marinaca, višestruki osvajač medalja na prvenstvima Hrvatske te reprezentativac Jugoslavije 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća.
Atletikom se počeo baviti u osnovnoj školi, a na početku razgovora otkrio nam je kakvi su bili njegovi počeci.
„Doselili smo se iz Livna, a ondje je običaj da se u svatovima trči i pobjednik dobiva ovna. Otac mi je pričao kako je pobjeđivao u tim utrkama i zbog toga sam se i sam počeo zanimati”, kroz smijeh je ispričao Kelić.
Počeo je trčati u Nuštru 1974. godine, a trener mu je bio profesor Joško Muškić. Nuštarci su tada nizali vrhunske rezultate. U srednjoj školi Kelić je prešao u AK Dinamo Vinkovci pod vodstvom trenera Nikole Šarića, a kao mlađi junior pobjeđivao je na prvenstvima Hrvatske, dok je klub u Sinju postao ekipni pobjednik. Kasnije je prešao u AK Dinamo Zagreb pod trenerskom palicom Milivoja Radojčevića. Ekipa je bila predvođena Mladenom Kršetom, a biti najbolji u bivšoj državi bio je neminovan uspjeh.
„Najdraža pobjeda bila mi je na krosu Sportskih novosti 1979. godine. Zanimljivo, na prvenstvu Hrvatske Mladen je bio prvi, dok sam ja bio drugi. Međutim, na prvenstvu Jugoslavije je bilo obratno. Došao je taj kros i cijela njegova obitelj došla ga je bodriti i proslaviti pobjedu. Međutim, pripremio sam se odlično i pobijedio sam. To mi nikada nije oprostio”, ponovno se našalio.
Odlični uspjesi lansirali su ga u reprezentaciju Jugoslavije, a na prvenstvu Balkana u Prištini bio je 14. Atletikom se aktivno bavio do 1983. godine, a shvatio je kako je vrijeme za povlačenje kada se oženio i dobio kći.
Nakon istaknute karijere prebacio se u trenerske vode, a predsjednik vinkovačkog kluba tada je bio Jakov Rimac. Odlučio je postati trener nakon što AK Cibalia na prvenstvu Hrvatske u Vinkovcima nije osvojio nijednu medalju. Kasnije je klub imao višestruke prvake države, kao i ekipne pobjednike sveukupnog krosa. Irena Šola, Kladija Barić, Aleksandar Begović, Ivan Čelić, Martina Božić i Hrvoje Jurković samo su neka od imena koja su pod njegovim vodstvom nizala zapažene uspjehe.
„Lijepo je biti i natjecatelj i trener. Jednako se radujem svojim uspjesima i uspjesima onih kojima sam bio trener. Kada se danas sretnemo, svi mi kažu da sam im bio kao drugi otac. To je za mene velika čast i sreća”, rekao je ponosno.
Kako nam je otkrio, uopće nije očekivao da će biti dobitnik nagrade za izniman doprinos hrvatskoj atletici. Predsjednik saveza pozvao ga je na dodjelu, a u jednom je trenutku čuo svoje ime.
„Stvarno sam bio iznenađen i ponosan. Nagrada mi puno znači, jedini sam u Slavoniji dobio takvo priznanje”, dodao je.
Na kraju razgovora, Kelić se dotaknuo teme današnje atletike u Hrvatskoj. „Danas ne vlada isti entuzijazam kao što je nekada bio. Mi smo sve radili besplatno, sada se sve drugačije gleda. Prije smo punim autobusom išli na natjecanja. Ne mogu vjerovati da djeca danas ne žele trenirati i baviti se sportom. Savjetovao bih mladima da se bave bilo kakvim sportom”, zaključio je Ivo Kelić, koji je veliki doprinos dao i tijekom Domovinskog rata, a zanimljivo je kako je 1992. godine iz zraka snimio stanje u Vukovaru, a te su snimke kasnije prikazivane vrtjele na HTV-u.
