Negdje između djetinjstva provedenog u dvorištu, prvih tamburica i obiteljskih nedjeljnih ručkova rodila se jedna posebna glazbena priča. Oni su M-band – četvorica braće, Marko, Luka, Marin i Nikola Marinić koji su odlučili spojiti život u note. I nisu postali samo bend, već glazbena obitelj u punom smislu te riječi.
Za M-band može se reći da nije nastao slučajno, jer njihova glazbena priča prirodni je nastavak onoga što su svakodnevno živjeli – odrastanja u kući gdje je glazba uvijek bila prisutna. Otac, bivši član poznatog sastava “Sanjalice”, više od 30 godina svirao je i prenosio ljubav prema glazbi na svoje sinove. Najprije se glazbom počeo baviti Luka, a ubrzo su mu se pridružili Marin, zatim Nikola te naposljetku i najstariji brat Marko, koji se zbog benda i zajedništva s braćom vratio s mora nakon petnaest godina života i rada izvan Vinkovaca. „Naša glazbena priča službeno je počela prije pet godina kada smo Marin, Nikola i ja krenuli s probama“, prisjeća se Luka. „Marko nam se pridružio nešto kasnije, ali odmah je kliknuo s nama. Doslovno je prvi put sjeo za bubnjeve i prosvirao i tek tada je priča o bendu bila potpuna“. Ono što M-band čini jedinstvenim nije samo njihovo sviračko umijeće, nego i činjenica da su četvorica rođene braće što je prava rijetkost u glazbenom svijetu. Iako su različiti karakteri i sviraju različite instrumente – Luka gitaru i bugariju, Nikola klavijature i bas (na klavijaturi), Marin harmoniku, a Marko bubnjeve – savršeno funkcioniraju kao cjelina.
„Ljudi često primijete da sličimo, ali kad čuju da smo stvarno sva četvorica braća, ostanu u nevjerici – mnogima je to pravo iznenađenje“, prepričavaju. „Uvijek isto: postavimo opremu, zasviramo, a onda doleti pitanje: ‘Stvarno ste svi rođena braća?’“ I jesu – od najmlađeg Nikole do najstarijeg Marka i ne povezuje ih samo prezime, nego i glazbeni instinkt, odgovornost, razumijevanje i onaj tihi jezik među glazbenicima koji ne treba riječi. „Zna se tko kasni, tko zaboravi kabel, tko je gladan prije nastupa, a tko donosi energiju“, dodaju, ali sve je to dio službe jer mi smo bend i to ne onaj koji se rastane nakon prve nesuglasice, jer obiteljska dinamika zna biti izazovna, ali sve nesuglasice riješe se tijekom postavljanja opreme za svirku i uvijek znamo da možemo računati jedni na druge, jer glazba je naš jezik. Oni nisu „samo još jedan svatovski bend“ – iako su upravo na svadbama stekli najviše simpatija i prepoznatljivosti. „Doslovno smo prošli sve – od rođendana i promocija, preko seoskih fešti i domjenaka, pa čak i do sprovoda. Rastave još nismo svirali, ali tko zna, sve je moguće“, kažu kroz smijeh. Njihov repertoar je širok, ali i fleksibilan. „Ne ograničavamo repertoar, biramo pjesme koje publika želi slušati i želimo pružiti atmosferu, zabavu i emociju“, dodaje Nikola.
Osim što sviraju svu vrstu glazbe, M Band je zakoračio i u svijet autorske glazbe. Trenutno pripremaju svoju prvu pjesmu, a do kraja godine planiraju objaviti ukupno tri. „Ne jurimo za estradom i nije nam cilj popularnost, jer mi ovo radimo iz ljubavi. Glazba nam je poziv, ne posao, a ako naše pjesme pronađu put do srca publike, onda smo ostvarili cilj”. Česta su pitanja mladih parova i organizatora imaju li ženski vokal. „Naš koncept je obiteljski bend, ali svjesni smo želja klijenata, stoga po potrebi angažiramo vanjsku suradnicu, pjevačicu s kojom surađujemo prema dogovoru. To je kompromis koji dobro funkcionira, a opet čuva naš identitet“, objašnjava Nikola.
U vremenu kada su bendovi često kratkog daha, a odnosi među članovima podložni promjenama, M-band stoji kao primjer trajne vrijednosti – obiteljskog zajedništva pretočenog u glazbu. Njihove svirke nisu samo zabava nego i priča o odrastanju, podršci i dijeljenju istog sna. Bez puno pompe, bez velikih riječi, braća Marinić svakim nastupom potvrđuju onu jednostavnu istinu – kad su srce i glazba na istom mjestu, publika to uvijek prepozna. Nisu na naslovnicama, ne snimaju spotove na jahtama, nisu sezonski hit nego su trajna nota obiteljske harmonije. Glazbena priča koja ne počinje u studiju nego za obiteljskim stolom. Na njihovim nastupima pjeva se iskreno, bez foliranja jer i publika i oni dijele isti ritam i to ne zato što moraju, nego zato što žele, jer su tamo gdje pripadaju – zajedno, pod svjetlima pozornice, bratski, vođeni istim srcem.
