Nika Markić vrlo je poznato ime u svijetu trčanja u našem gradu. Iako nije članica niti jednog kluba, ova 20-godišnjakinja ostvaruje odlične uspjehe na raznim natjecanjima, a pred njom su novi izazovi.
„Trčanje je oduvijek bio sastavi dio mog treninga, a sportom se bavim od malih nogu. Međutim, krajem 2019. godine javila se ta posebna strast koja je vezana uz samo trčanje“, ističe Nika dodavši kako na tjednoj bazi većinom trči četiri puta.
Također, odrađene kilometraže variraju od treninga do treninga, no nekakav tjedni prosjek je između 20 do 25 istrčanih kilometara.
Što se natjecanja tiče, trenutno je nastupala na području Hrvatske, ali želja joj je okušat konkurenciju i van granica Lijepe naše.
„Za mene je svaka utrka jedan uspjeh. Svaka utrka ima poseban značaj i posebnu priču, s svaki završetak utrke nosi svoj značaj. Zato ne izdvajam niti jednu. Lijepo je naravno što u svom gradu tri godine za redom nosim tzv. titulu pobjednice “Vinkovačke trilogije”, ali ponavljam, i kada nisam pobjednica znalo se dogoditi da budem izuzetno zadovoljna vlastitim rezultatom“.
Do kraja kalendarske godine u planu ima još nekoliko utrka, a nada se da će ih uspješno istrčati. Kada govorimo o njezinoj najdražoj distanci, govori kako je to teško izdvojiti. Iako voli dionicu od 10 kilometara, na ovogodišnjoj Memorijalnoj utrci 12 redarstvenika pobijedila je u utrci od 12 kilometara, a zaključuje kako je u tom trenutku osjetila da joj i ova udaljenost odlično leži.
Glavni joj je cilj ostati ustrajna u svemu, baš onako kako je i započela ovu priču. Pred sebe ne stavlja prevelika očekivanja, a isključivo joj je važno puno trenirati, u sportskom smislu biti tvrdoglav i borben, čak i onda kada i nije najlakše.
„Prvenstveno motivacija nije nešto što čovjeka drži dugoročno vezanim u bilo čemu u životu. Smatram kako je u cijeloj priči važna disciplina. Puno sam puta odradila trening, iako sam ga tog dana mrzila. Međutim, sjetim se samo da se medalje na osvajaju na utrkama, već na treninzima, pa čak one i do kojih ti taj dan nije. Trčanje mi je često donijelo mir, očistilo glavu od bilo kakve misli. Što sam dužu dionicu istrčala, to mi je bila čišća glava“, dodaje.
Bavljenje bilo kakvim sportom svakako je teško prilagoditi uobičajenom životu i svim obvezama koje on nosi. Prema riječima vinkovačke trkačice, važno je treniranje gledati kao samostalnu odluku, a ne kao težinu.
„Ključ svega je da bude teško, svi bi uspijevali da je sve lako i nikome ne bi bilo zanimljivo. Izbor za odustajanjem je na nama samima i zato se ne treba osvrtati na težinu, već misli skrenuti ka putu do cilja i prepustiti se uz uživanje na istom. Svakako se treba priviknuti na amplitudu pada i uspona, jer tek tada nadolaze stvarni uspjesi. Kada se usklade obaveze i treniranje, onda i trening shvatiš vrlo brzo kao obavezu u svom životu“, zaključila je Nika Markić.
