Kako ugurati dvadeset godina nezavisne kulture u jednu knjigu? Teško, ali moguće! Klub Močvara, udruga URK kao i svi njeni članovi više od dva desetljeća trude se istovremeno biti inkubator nezavisne scene, pokretači kreativnih projekata te vodiči kroz pomalo skrivene, a mnogima od nas zapravo bliske svjetove alternativne kulture. Na skoro 500 stranica ove šarolike knjige, u čijem stvaranju je udjelovalo preko dvjesto autora (neki riječju, neki slikom), znatiželjni čitatelji imaju priliku upoznati kultne bendove, dizajnere plakata, utjecajne prostore iz prošlosti, lokalnu underground scenu, kako i zašto smo počeli, stripove, tribine, radionice, kazalište, film i zanimljive priče ili anegdote s margine.
Knjiga je strukturirana tako da poglavlja obuhvaćaju neke važne aspekte našeg rada, ali bez namjere da se ispiše točna i potpuna kronologija događanja, niti da u prvom planu budu sadržaji za koje je pojedinačno vladao najveći interes. Najmanji i najveći ovdje su u istoj ravnini i u šarolikoj, ponekad nepredvidljivoj priči nas podjednako zabavljaju ili oduševljavaju.
Od početnih poglavlja koja govore o prostorima nastalim znatno ranije na čijim je temeljima/ruševinama izrasla i Močvara, do onih kasnijih koja govore o dizajnerima, autsajderima, kultnim glazbenicima, ali i nama jako dragim i važnim ljudima kojih više nema (Ivica Baričević Bara, Marko Čaklović, Dragan Pajić Pajo i Željko Zorica Šiš), u knjizi su predstavljeni i brojni zanimljivi i važni projekti koje URK i Močvara redovito provode, kao i neki bivši projekti kojih se svi mi, a i mnogi drugi, rado sjećamo. Pored navedenog, knjiga sadrži i niz zanimljivih priča/anegdota s periferije te slavne bliže i dalje prošlosti prostora Tvornice Jedinstvo.
Močvara se često veže uz pojedine glazbene pravce pa su tako svoj dio prostora dobili metal, elektronika, hardcore i punk, no i brojni drugi bendovi i glazbenici koje nije lako smjestiti u žanrovsku ladicu: Jonathan Richman, The Residents, Einstürzende Neubauten, Figli Di Madre Ignota, Gogol Bordello, Black Rebel Motorcycle Club, Khebez Dawle, Shellac, Mike Watt ili Let 3.
Neizbježno, baš kao što Močvarini plakati već godinama uljepšavaju zidove i ostale prostore za oglašavanje našeg grada, tako i ovu knjigu obilježava snažan vizualni identitet što kroz bezbrojne fotografije, što kroz dijelove posebno posvećene našim dizajnerima plakata u ukupno 14 mapa radova, a šlag na tortu je i strip Igora Hofbauera o dogodovštinama imaginarnog benda kojeg već godinama možete sresti na zidovima pored šanka.
Još jedna, ne manje vrijedna, specifičnost knjige je što je to jedan od prvih većih projekata ovog tipa financiran dobrim dijelom iz sve popularnijeg tipa crowdfunding kampanje u sklopu koje smo od prijatelja i podržavatelja ovog malog remek-djela sakupili preko 8.000$ neophodnih za troškove izdavanja.
