Krešimir Janošić Ramona: od pokvarene mašte do grmljavinske oluje!

Foto: YouTube, Tomislav Brkić, Milan Karakaš, Nikolina Živković

Naš sugrađanin Krešimir Janošić, nekima znan i kao Ramona, danas vrijedni djelatnik Gradskog muzeja, u srži je okorjeli je rocker, koji je ove godine postao i vrlo aktivan. Sve je započelo u travnju ove godine, za vrijeme “lockdowna” izazvanog panedomijom COVID-a-19, kada nam se prvi put predstavio odličnim instrumentalom “Thunder Storm” s kojim, srećom nije stao.

Kad je o Kreši riječ, moramo se vratiti malo u povijest. Mi malo stariji se sjećamo njegovih početaka kada je “gitarističko postolje” dijelio za Zoranom Čalićem u bandu Pokvarena mašta. Uz tu dvojicu gitarista, u bendu su bili i gotovo cijeli budući Kojoti: Mario Anušić, te Alen i Vanja Marin. Ta je ekipa snimila 1990. godine izvrstan garage-punk EP naslovljen “Sad il’ nikad” objavljen za malu etiketu Delirium iz Šapca. I unatoč činjenici kako je maleni EP donio samo četiri pjesme (“Uništi me”, “5 minuta pakla”, “Sad il’ nikad” i “Mrtav grad”) riječ je o fantastičnom izdanju po kojem ćemo, između ostalih, pamtiti vjerojatno najzlatnije razdoblje vinkovačke (punk) rock scene.

Doduše, u lipnju 1990. godine u studiju Rockoko Želimira Babogredca snimili su oni i cijeli album za kojeg se nikada nije našao adekvatan izdavač, prvenstveno zato što se band raspao dolaskom rata, ali i prelaskom Zorana Čalića u Majke te nastankom zagrebačko-vinkovačkog sastava Kojoti. I to treba smatrati jedinim razlogom zbog čega nova verzija pjesme “Ne budi divlja”, te “Dijete s kraja XX. stoljeća”, “Težak dan”, “Zadovolji me” i fenomenalna “Daj, daj, daj” nikada nisu doživjele svoje službeno izdanje. Velika šteta!

I dok se ekipa iz Mašte skrasila u Zagrebu, Krešo ostaje u Vinkovcima te se prepušta uobičajenom i prirodnom slijedu (obitelji, egzistenciji  i poslu) zbog čega smo neko vrijeme ostali zakinuti za njegovo sviračko umijeće. No, kako je bilo i za očekivati (jer kada jednom osjetiš taj “touch” nema povratka), nakon ostvarenja sigurnosti, Krešimir Janošić Ramona se sve više vraća svojoj staroj ljubavi – gitari. Ubrzo će se pridružiti lokalnom cover bandu Bruno & +40, koji s njim dobijaju jednu posve drugu dimenziju. Mladom bubnjaru Bruni Vučku, basisti Hrvoju Vučku, pjevaču Karlu Laliću i poglavito gitaristi Darku Janjiću je dolazak Ramone u band bio baš ono što je trebalo da se ubrzo premetnu u jedan od najboljih cover bandova s ovih prostora.

No, sad vrlo aktivnom Janošiću, ni to to nije dovoljno. Nakon prelaska Fuzyja, i svojevrsne asimilacije Nepoprvljivih u  The Karambol, a na poziv Vlade Bakarića, Ramona postaje paralelno član i ovog legendarnog vinkovačkog banda, zajedno s Hrvojem Tučekom, Slavenom Nuhanovićem, Mariom Dragičevićem i Petrom Marković. S njima je do sada snimio nekoliko singlova od kojih izdvajam posljednji, prošlogodišnji “Budi svoj”.

I dok još uvijek čekamo da The Karambol napokon snime svoj drugi album, te čujemo Krešine majstorije i na njemu, Janošić je ove godine (za nas) posve nenadano započeo s objavom nekoliko instrumentalnih skladbi. Sredinom travnja je u “do it yourself” radionici snimio odličnu skladbu “Thunder Storm” u kojoj se mogu prepoznati sva njegova ranija osobna iskustva začinjena s dobrom dozom southerna ali i virtuoznsti metal majstora s kraja 80-ih. Naravno, odsvirao je sve instrumente, izuzev bubnja, kojeg je odlično sviro mladi Matija Bajtal. Dobar prijem mu se očigledno dopao, pa jako brzo objavljuje i pjesmu “Stay Home” a radilo se o “corona prilagodbi” legendarne himne nogometaša Liverpoola “You’ll Never Walk Alone”, u kojem se spomenutom dvojcu pridružila i Petra Marković, profesorica iz vinkovačke Glazbene škole ali također i članica grupe The Karambol.

I dok su ljudi na godišnjem, Krešo radi, zbog čega smo početkom kolovoza uživali u joj jednoj odličnoj instrumentalnoj temi “Lost Spring”, sličnu prvoj (ali još malo bogatijoj), koju je ovog puta realiziro u suradnji s Branimirom Kristićem koji je, osim bubnja bio zadužen i za klavijature te za mix.

Sve u svemu, aktivnosti Krešimira Janošića Ramone stvarno su vrlo pohvalne zbog čega istinski očekujemo svaki njegov novi uradak. On nam očigledno ima još puno za reći, i samostalno, i kroz izražavanje u The Karambolu ali i preko nekog novog banda koji će kao feniks izrasti iz sad rasfirmarnog Brune & +40. Energije, volje, znanja i evidentnog umijeća očigledno mu ne nedostaje.

Živ nam i vrijedan bio!