Svake godine 14. veljače svijet se oboji u crveno, boja strasti, ljubavi i romantike. Tog dana mnogi parovi darivaju se cvijećem, slatkišima, poklonima u obliku srca, a neki se izvedu na večeru, otputuju na romantični izlet, sve kako bi se rasplamsala ljubav, a dan dostojno obilježio. Na televiziji se prikazuju ljubavni filmovi, a s radija sviraju romantične melodije. Zasigurno ne postoji osoba koja ne zna kada se slavi Dan zaljubljenih, no rijetki su oni koji znaju bogatu povijest Valentinova i detalje koji se kriju iza tog datuma. Zavirili smo u razne teorije povjesničara što kažu kako je nastalo Valentinovo.
Popularna teorija zašto slavimo Valentinovo veže se uz kršćanskog svećenika Valentina, koji je živio u Rimu u 3. stoljeću. Postoji nekoliko legendi o svetom Valentinu, a najčešća kaže da je, unatoč carskom dekretu, u tajnosti nastavio vjenčati kršćanske parove. U to vrijeme, car Klaudije II. zabranio je brakove kako bi povećao broj vojnika u svojoj vojsci, uvjeren da neoženjeni muškarci bolje služe vojni rok. Svećenik Valentin, međutim, smatrao je da ljubav ne bi trebala biti sputavana zakonima, zbog čega je nastavio s bračnim ceremonijama. Kada je otkriven, uhićen je i pogubljen 14. veljače.
Osim ove priče, postoji još jedna legenda koja Valentinu pripisuje čudesno ozdravljenje djevojke s oštećenim vidom. Navodno joj je, prije svoje smrti, poslao pismo potpisano s “Tvoj Valentin”, što je možda i prvi povijesni primjer današnje prakse slanja „valentinovskih” čestitki.
Korijeni Valentinova sežu do starog Rimskog Carstva i festivala poznatog kao Lupercallia. Festival je to koji se slavio u starom Rimu, a bio je posvećen bogu plodnosti Faunu i osnivačima Rima, Romulu i Remu. Tijekom festivala, svećenici su žrtvovali životinje, a mladi muškarci, navodno bi nasumično izvlačili imena žena s kojima bi proveli dan, a ponekad i cijelu noć. Takva nasumična sparivanja često su završavala u ljubavnim vezama, a ponekad čak i brakovima. Prema navodima Britannice, takvi rituali su se polako mijenjali ili ukidali. Papa Gelazije I. odlučio je ukinuti Lupercaliju krajem 5. stoljeća te uvesti novi blagdan, dan svetog Valentina, kako bi umjesto poganskih rituala promovirao kršćanske vrijednosti.
Valentinovo je svoju romantičnu konotaciju dobio tek u srednjem vijeku. Na europskim dvorovima počeli su se razvijati koncepti viteške ljubavi i udvaranja, a Valentinovo se počelo povezivati s ljubavnim pismima i pjesmama. Jedan od prvih zapisa o Valentinovu kao prazniku ljubavi dolazi od engleskog pjesnika Geoffreyja Chaucera, koji je u 14. stoljeću u svom djelu „Parlament ptica” spomenuo dan svetog Valentina kao vrijeme kad ptice biraju svoje partnere.
U Hrvatskoj se Valentinovo počelo obilježavati tek tijekom 1990-ih, pod utjecajem američke kulture. Iako nije dio tradicionalne hrvatske baštine, brzo je steklo popularnost, posebno među mlađom populacijom. Iako neki kritiziraju njegovu komercijalizaciju, Dan zaljubljenih pruža priliku za stvaranje zajedničkih uspomena i iskazivanje pažnje prema partneru, nešto što ponekad zaboravimo tijekom ostatka godine.
