Foto: Emilija Kopčalić
Moz-skup je kantautorski projekt makarskog glazbenika i likovnog umjetnika Ive Mozare koji je prošle godine objavio prvi autorski album “Viter”. Album je sniman i produciran u Greenwood Studiju u Zagrebu te djelomično u kućnim studijima zaseoku Šimići i Tučepima. Kao gosti na albumu pojavljuju se Vlatko Čavar Brada (Psihomodo Pop) na električnoj gitari, Tea Bašković (Ischariotzcky) na trombonu i Teo Bušelić na klavijaturama. Sve pjesme i aranžmane napisao je Ivo Mozara, a produkciju potpisuje Antonino Šimić.
Videospot je snimljen u kolovoz na predivnim lokacijama poluotoka Sv. Petar u Makarskoj poprilično spontano i jednostavno baš kao što je i sam izričaj Moz-skupa. Za kameru i fotografiju je zadužena Emilija Kopčalić, Krešimir Borić za snimanje i upravljanje dronom, dok se za režiju, produkciju i montažu pobrinuo Antonino Šimić čiji je ovaj videospot i “probijanje” u novi neistraženi teritorij videoprodukcije.
Makarski glazbeni kritičar Karlo Rafaneli za album “Viter” je napisao:
“Samostalni kantautorski prvijenac makarskog glazbenika i likovnog umjetnika Ive Mozare jedno je od najneobičnijih ostvarenja koje sam čuo u posljednje vrijeme. Mozara je basist i veteran brojnih gradskih autorskih i cover bendova, no ništa me nije moglo pripremiti za “Viter”, album nastao u suradnji s mladim makarsko-tučepsko-zagrebačkim producentom Antoninom Šimićem. Glazbeno gledano, u pitanju je spartanska akustična ploča u klasičnoj “dylanovskoj” tradiciji. Glas, gitara, pokoji dodatni instrument i maracas kao jedini izvor ritma. Naizgled ništa što niste čuli milijardu puta. No duboki, monotoni bas kao glavni vokal i “zborski” prateći vokali definitivno nisu nešto što vežemo za klasični kantautorski izričaj pa cijela atmosfera vuče na neofolk na tragu nekih radova Death in June ili Sol Invictus. Dodamo li tu i tekstove fokusirane na detaljizirane opise geografije, vremena i sitnica iz malomišćanske sredine, dobijemo album koji potpuno plijeni nesrazmjerom glazbe, tematike i glasa. Možda je prerano zaključiti da je u pitanju buduće kultno ostvarenje tzv. outsider arta kakvih je kod nas oduvijek malo, no ne susreće se svaki dan ovako čudan, teško opisiv, ali nesumnjivo iskren izričaj. “
