Na aerodromu Sopot pokraj Vinkovaca, gotovo skrivenom od očiju šire javnosti, već preko 3 desetljeća traje priča o ljudima koji su svoj san pretvorili u stvarnost. Oni lete. I dok mnogi Vinkovčani ni ne znaju da njihov grad ima aerodrom, tako svakodnevno bruje motori zrakoplova i rađaju se novi piloti.
„Ponekad se iznenadim kada čujem sugrađane kako pitaju – pa zar Vinkovci imaju aerodrom?”, kaže Milan Mravinac, upravitelj Aerodroma Sopot i voditelj Zrakoplovne škole. „Mi ovdje djelujemo više od trideset godina. Još 1992., u ratno vrijeme, skupina entuzijasta osnovala je Zrakoplovni klub Vrabac. Tada smo imali samo jedan motorni zmaj. Od toga je sve krenulo.”
Prvi objekt na aerodromu bio je običan kontejner, dobiven od Crvenog križa. Zrakoplovi su se mijenjali, a ljudi dolazili i odlazili. Mravinac se klubu priključio 1994. godine, došavši s Hvaru i gdje se bavio aviotaksi prijevozom.
„Nakon godina letenja s bogatim turistima po Europi, shvatio sam da novac nije najvažniji. Vratio sam se u Slavoniju i nisam požalio”, govori s osmijehom.
Godine 2007. stigao je u Vinkovce s nekoliko vlastitih aviona i od tada je klub krenuo u jednom ozbiljnijem smjeru. Motorni zmajevi polako su ostali po strani, a prevladali su laki sportski avioni, otporniji na vjetrove i zanimljiviji za građane.
„Polako smo došli do toga da postojeću zmajsku školu proširimo na avione. I ponosan sam kad kažem da smo danas jedina i najveća škola te vrste u Hrvatskoj”, objašnjava Mravinac.
Polaznici stižu sa svih strana Hrvatske – od Pule, Petrinje, Zagreba, pa čak i iz inozemstva iz Bosne i Hercegovine te Slovenije. Nažalost, najmanje ih je iz same županije, kaže Mravinac. Nastava se održava online, što je novost koju su prvi uveli tijekom pandemije. Devet predmeta, 60 sati teorije, predavači iz Zagreba, Croatia Airlinesa i struke – sve to čini temelj prije nego što kandidat sjedne u kokpit aviona.
„Učite o meteorologiji, motorima, konstrukcijama, pravilima letenja, navigaciji. Ali i o zdravlju i životnim navikama, znanje koje ostaje, čak i ako nitko ne postane pilot”, dodaje Mravinac.
Pilotska škola ima svoji cijenu i ona nije mala. Škola se sastoji od dva dijela. Teorijski dio stoji 600 eura i u to ulaze svih 60 sati predavanja 9 predmeta koja su online iz udobnosti vlastitog doma. S druge strane praktična obuka u Vinkovcima košta 140 eura po satu letenja. Minimalno je potrebno 31 sat za izaći na ispit. „Nije to jeftino, ali i dalje smo najpovoljniji u Hrvatskoj”, napominje Mravinac.
Nakon položenih ispita, kandidat dobiva pilotsku dozvolu. A što dalje?
„Ne mora svatko kupiti avion. Mogu se udružiti, koristiti klupski zrakoplov ili jednostavno unajmiti u svom lokalnom klubu Najvažnije je da ostaneš u zraku, jer tko jednom osjeti tu slobodu, teško se ‘vraća na zemlju’”, objašnjava.
Jedan od onih, čiji je san od djetinjstva postati pilot, je Mario Živković. Živi i radi u Švicarskoj, ali kad je saznao da Vinkovci imaju aerodrom i školu, nije dvojio.
„Već od malih nogu maštao sam o tome da letim. Prije godinu dana prvi put sam stupio u kontakt s Milanom. Nisam tada imao vremena, ali ove godine sam odlučio – idem ispuniti san”, priča Mario dok broji sate provedene u zraku. „Sad sam na polovici obuke. Teorija je iza mene, a praktični dio je neopisiv. To je jedinstven doživljaj, nešto što ne možeš usporediti ni s čim drugim”, ističe.
I dok svakodnevica na aerodromu možda izgleda skromno – nekoliko hangara, pokoji avion i šačica entuzijasta – u zraku se događa nešto veliko. Uspomena, snovi i strasti pretvaraju se u stvarnost. Ondje, iznad ravnice, Vinkovci postaju beskonačni, a ljudi slobodni.
