Vinkovčanin Marko Tunuković nije samo fotograf – on je pripovjedač koji emocije izražava kroz fotografije. Svaki njegov uradak nosi priču i trenutak koji će kod promatrača izazvati osjećaje, sjećanje ili misao.
Fotografira u slobodno vrijeme, a ljubav prema ovom hobiju pojavila se dok je mobitelom bilježio bitne trenutke. Nakon nekoliko godina uslijedila je ozbiljnija priča.
„Nekoliko godina radio sam kao sportski novinar, kroz to razdoblje došla mi je potreba za umjetničkim izražavanjem. Kroz pisanje sam dobio kreativnu slobodu, a kasnije je uslijedio zaokret prema fotografiji. To mi je omogućilo drugačiji prikaz kreativnosti i prenošenja emocija. Za sve je potreban jedan klik”, istaknuo je za Novosti na početku razgovora.
U moru kvalitetnih fotografija najviše se ističu one sportskog karaktera. Kako je objasnio, fotografiranje same utakmice mu nije toliko zanimljivo, više voli biti sa strane i uhvatiti neki trenutak. To mogu biti trenuci na tribinama, emocije djeteta ili roditelja, strast navijača, ali i proslave pogodaka. Glavni cilj mu je da se poseban trenutak istakne kako bi nekome mogao prenijeti što se tada dogodilo.
„Oprema je po meni najnebitnija stavka, najvažnije je imati osjećaj prepoznavanja trenutka. Također, vrlo je važno naći se na pravom mjestu u pravo vrijeme. Nemam najdražu fotografiju, svaka donosi različitu emociju. Isto tako, ne mogu reći s kolikom brojkom ukupno baratam. Samo znam da imam materijala u terabajtima. Smatram da imam dosta fotografija koje su vrijedne prikaza, tako da ću početi polako selektirati fotografije i izbacivati ih van”, dodaje 33-godišnjak koji je svoje fotografije nedavno počeo objavljivati na Instagram profilu hiperion.photo.
Tijekom svog puta posjetio je brojne zemlje i pogledao nekolicinu odličnih utakmica. Slovačka, Turska, Italija, Španjolska, Bugarska i Engleska samo su neke od država u kojima je mogao spojiti svoju strast prema nogometu i fotografiji. Dva puta uživo je pratio finale Lige prvaka (op. a. PSG – Inter i Manchester City – Inter), a pogledao je i susret Finalissime između Argentine i Italije na kultnom Wembleyju.
„Bugarski derbi između Levskog i CSKA je priča za sebe, to je nešto što podsjeća na stari naboj. Teren je s atletskom stazom, ali to ti prenosi energiju. Vidio sam glomazne i moderne stadione, a s druge strane i one staromodnije. Kod Lige prvaka smio sam fotografirati samo treninge i press konferencije, a zanimljivo je kako je u oba finala poražen Inter, isto tako svaki put kada sam bio na finalu neki je klub stigao do prvog naslova prvaka Europe. Neka se Cibalia plasira u finale, sigurno bi u tom slučaju osvojila”, kroz smijeh je poručio.
Vinkovački entuzijast uživa u putovanjima. Tako vidi nove poglede na svijet, a bez obzira putuje li s ciljem fotografiranja ili ne, uvijek uhvati trenutak kako bi fotografirao ljude u svakodnevnim situacijama. Kako kaže, samo se tako može osjetiti puls svakog grada. U svakom mjestu koje posjeti obavezno si kupi šal lokalnog nogometnog kluba, a u svojoj kolekciji trenutačno ih ima oko 40. Na kraju razgovora osvrnuo se i na svoju Cibaliju.
„Kao navijač i osoba koja živi i diše nebeskoplavo, uvijek je nada da će Cibalia ući u prvu ligu. Čini mi se da bi sada mogli doći do toga. Nadam se da ćemo doživjeti sličan trenutak slavlja kao sa Šubićevca 2016. godine. Neka bude dramatično, ali samo da doživim fotografiju s proslave koja će mi postati najdraža”, zaključio je.
