Mlada Vinkovčanka Mateja Šajfar primjer je kako se ljubav prema tradicionalnim tehnikama može pretvoriti u modernu umjetnost. Njezini heklanci nisu samo ručno rađene igračke, nego male umjetnine koje sa sobom nose ljubav i pažnju prema svakom detalju, unikati koji ne osvajaju samo srca djece, nego i odraslih.
Kako nam pojašnjava 26-godišnjakinja, stvara ih uz amigurumi, japansku umjetnost heklanja malih, punjenih igračaka koje su obično u obliku životinja, likova ili drugih predmeta. Složen je to proces koji zahtijeva puno strpljenja i preciznosti, no Mateja uživa u svakom koraku, od prvih petlji do završnog dodavanja sitnih detalja poput očiju, nosa i ušiju te oblikovanja lica. „Heklanje amigurumija u raznim oblicima životinja započelo je zahvaljujući mojem nećaku i nećakinji. Htjela sam im pokloniti nešto posebno i osobno, nešto što će imati trajnu vrijednost. Umjesto kupovanja gotovih igračaka, odlučila sam im heklati igračke koje će dolaziti iz mojih ruku i srca. Prva igračka bila je za mog nećaka. Kada sam vidjela koliko je bio oduševljen, shvatila sam koliko radost mogu donijeti ručno rađene igračke“, napomenula je naša mlada sugovornica, dodavši kako je od tada heklanje igračaka postalo njezina strast. Kroz proces stvaranja svake igračke osjeća se ispunjeno i sretno jer zna da kreira nešto posebno što će djeca voljeti i čuvati.
Svaka igračka, ističe, nosi sa sobom dio nje i to je ono što ju motivira i inspirira da nastavi s ovim kreativnim hobijem.
Ljubav prema heklanju naslijedila je od bake koja ju je i naučila osnovama. Nije heklala više od 15 godina, a kada je ponovno krenula početkom 2023., shvatila je koliko uživa, koliku ju cijeli proces smiruje i opušta. Posljednja dva mjeseca hekla intenzivnije, uglavnom životinjice. Patkice, kravice, pčelice, žabica, kornjača, žirafa…. Fokus joj je na malo drugačijim životinjama, u odnosu na mede i zeke koji su najpopularniji. Najdraža joj je žabica, a ističe i crvenu pandu prepunu sitnih detalja koju je nedavno heklala za jednog dječaka – što kompliciranije, to bolje, reći će Mateja. Sve radi sama, a jedino što izdvaja kao problem je što se svojim heklancima ne može posvetiti koliko bi htjela, uz studiranje na Ekonomskom fakultetu u Osijeku te posao u jednoj očnoj optici.
Mateja za svoje rukotvorine najčešće koristi plišanu, mekanu vunu od poliestera. „Iako je poliester, ova vuna je antialergijska, što znači da je sigurna za djecu i neće izazvati alergijske reakcije. Uz to je i izuzetno mekana i mazna, što je čini savršenom za izradu igračaka koje će djeca voljeti grliti i nositi sa sobom. Također, pažljivo biram punjenja koja su hipoalergijska, na taj način mogu biti sigurna da svaka igračka koju napravim pruža maksimalnu udobnost i sigurnost djeci koja će se igrati s njima“, priča nam Šajfar. Koristi i sigurnosne oči posebno dizajnirane da budu čvrsto pričvršćene i ne mogu se lako ukloniti, a ona ih dodatno zaštiti kako bi svaka igračka pružila maksimalnu sigurnost djeci.
Proces nastanka jednog heklanog rada počinje narudžbom nakon čega Mateja kreće u potragu za odgovarajućim uzorkom. Slijedi odabir materijala i heklanje može početi. Vrijeme izrade ovisi o složenosti i veličini. Manje i jednostavnije igračke mogu biti gotove kroz dva sata, dok veće i složenije mogu potrajati od 4 do 5 sati. „Proces može biti vrlo zahtjevan, uz puno strpljenja i preciznosti, posebno pri izradi sitnih detalja. Svaki korak zahtijeva pažnju i ljubav prema detaljima, ali na kraju je sve vrijedno truda kada vidim završeni proizvod i znam da će donijeti radost nekome“, istaknula je.
Planova za budućnost ne manjka pa se nada da će uskoro krenuti i s izradom dekica, zvečki, vezica za dude i poklon paketa. Osim volje i želje, na to ju ponajviše motiviraju i pozitivne i inspirirajuće povratne informacije uz koje, zaključuje, konstantno želi stvarati i usavršavati svoje vještine.
