Iako mlađe kategorije Cibalije u prvoj ligi ne kotiraju nimalo dobro iz Genscherove 10b došla je jedna lijepa vijesti.
Nadareni 15-godišnji stoper Matko Bošković od danas do 16. prosinca boravit će u Medulinu gdje se održava reprezentativni kamp za dječake do 15 godina. Njegove dobre predstave prepoznali su treneri i izbornici hrvatske nogometne selekcije.
„Naravno da sam uzbuđen. Jedva sam dočekao da krene kamp. Jako mi puno znači i izrazito sam sretan što su izbornici i treneri prepoznali moj rad i što su pozvali baš mene, a ne nekog drugog”, nije Bošković mogao skriti svoje zadovoljstvo.
Lijevog stopera igra od svojih početaka, a u Cibaliju je došao s pet godina i to zbog zdravstvenih problema.
„Kada se rodio ostao je bez kisika i liječnici su rekli kako Matko neće moći niti hodati, da će vegetirati. No, imali smo liječnicu Majstorović koja je rekla kako će ga srediti. Zatim smo krenuli na vježbe s liječnicom Kristić i jedino mu se prsa nisu razvijala. Tada mu je doktorica rekla da će igrati nogomet ili plivati. Budući da živimo pored stadiona izbor je bio jednostavan. Tako je krenula njegova nogometna priča, a u međuvremenu nikada nije pokazao da bi odustao nego je samo išao dalje”, govori majka Helena Bošković ujedno i profesorica matematike u Ekonomskoj i trgovačkoj školi Ivana Domca u Vinkovcima.
Nadarenom stoperu ovo je treći poziv za reprezentativni kamp.
„Imao sam već dva nastupa na kampu. Prvi nastup je bio malo zahtjevniji jer nismo znali gdje smo i što nas sve očekuje. Dobro smo igrali i usluga je bila izvrsna kao i ekipa. Drugi put smo se svi znali, pa je bilo lakše”, navodi Matko.
Dodaje kako će trenažni proces imati dva puta dnevna, ali i da će se posebna pozornost obratiti i na prehranu igrača. Što se tiče daljnjih planova fokus je na samo dvije stvari.
„Gledam samo na školu i Cibaliju. Zahvalio bih se profesorima što su me dopustili da idem na kamp i što me podržavaju”, ističe mlada nada Cibalije.
Rezultatima u prvom dijelu nije zadovoljan, ali s druge strane svojim igrama jest. No, napominje kako uvijek može i mora bolja. Roditelji uvijek u sjeni guraju i podržavaju dijete na putu razvoja, ali i uspjeha.
„Mi to ne gledamo kao zahtjevno. Matko već deset godina trenira, tako da nam je to sastavni dio života. Njega na obiteljskim okupljanima nema i sve smo podredili nogometu, mi smo tu da odvozimo i dovozimo. Kada čovjek vidi da je dijete sretno i zadovoljno onime čime se bavi onda je sve jednostavnije i nekako izdržimo”, kaže mama Helena.
Uz nastavak kvalitetnog rada kao i do sada možda ćemo Matka gledati kroz koju godinu u seniorskom dresu Cibalije kao jednu od glavnih karika Nebeskoplavih.
