Sumorna i maglovita subota 12. prosinca i poraz od sinjskog Junaka u domaćoj utakmici posljednjeg 17. kola jesenske polusezone nije pokvario ispraćaj legendarnog klupskog spremištara Milana Perića u, puno više nego zasluženu, mirovinu.
Među Vinkovčanima poznati i omiljeni Mile (Milan Perić), došao je podno „zapadne tribine” davne 1978. kada je počeo djelovati u tadašnjem NK Dinamo Vinkovci, a službeni početak njegova rada u klubu bilježi se četiri godine poslije, 1982. godine. Nakon duge 42 godine rada, kad smo ga priupitali standarda pitanja s početka konverzacije, tiho i samozatajno je odgovorio: „Dobro se osjećam poslije odlaska u mirovinu, zdravlje me služi, a trenutno slobodno vrijeme provodim tako što sređujem stan.”
Ljubimac svih nogometnih generacija tijekom 40-godišnje oružarske karijere radio je s najvećim imenima koje je vinkovački klub izbacio na nogometno tržište kao što su igrači poput Halilovića, Čopa, Meštrovića, Bošnjaka, nešto mlađih Lučića, Bartolovića, Pavličića i brojnih drugih. Samozatajno i mirno, kakav je i sam, Mile je stvorio zavidnu reputaciju među svim članovima kluba; od igrača, predsjednika, navijača i članova Cibalijine škole nogometa.
Najpoznatiji oružar na ovim prostorima ističe kako tijekom svog dugogodišnjeg radnog vijeka ne može izdvojiti neko posebno nogometno ime koje je ostavilo dubok trag na njega jer su mu svi igrači podjednako dragi kao što jedna majka ili otac ne može izdvojiti jedno svoje dijete koje mu je draže od drugog. „Bilo je tu dosta igrača, puno igrača je prošlo kroz Cibalijinu školu i svi oni na neki način zauzimaju mjesto u mom srcu”, pojašnjava oružar Mile. Najviše pamti trenutke kada je vinkovačka Cibalia (čitaj i Dinamo) ispadala, odnosno ulazila u veći rang i trenutke sreće i tuge koji su u tim vremenima bili prisutni na i oko Cibalijinog stadiona, a u srcu su mu ostali i nastupi reprezentacije u Vinkovcima. Važnost koju je Mile Perić imao za Cibaliju tijekom svih ovih godina potvrdio je i trener sadašnjih Nebeskoplavih čije prijateljstvo s Miletom traje dugih 25 godina. „Od svoje 12 godine sam u Cibalijinoj školi nogometa i povezan sam s Miletom i tetom Ružom od malih nogu, a prijateljstvo se nastavilo dok sam bio igrač, pomoćni trener i sad glavni trener. Čovjek je uvijek bio i bit će dobri duh Cibalije, hvala mu na svemu i sad treba uživati u zasluženoj mirovini iako ga ja znam zafrkavati kako će se vratiti 7. siječnja na početak priprema jer on jednostavno ne može bez Cibalije i sigurno će mu biti teško”, rekao je Petar Tomić.
Mile Perić cijeli svoj život posvetio je i dao jednom klubu, jednom stadionu, jednoj djeci nogometne škole i odlazi u zasluženu mirovinu u kojoj će zajedno sa svojom suprugom Ružom uživati u novom stanu koji je dobio na korištenje od Grada Vinkovaca. Dokaz kako je poveznica između Mileta i Ultrasa puno veća od običnog odnosa navijač-oružar je i činjenica da su najvjerniji Ultrasi (Ica, Stoja i Žule) pomogli svojoj klupskoj legendi u selidbi u novi stan. „Mile je stvarno istinska klupska legenda, za nas se njegovo ime nalazi uz bok najvećim igračima koji su nosili Cibalijin dres. Nikad se nije mijenjao, uvijek je pošten i dobar”, rekao je Ivica Aničić.
Nakon utakmice s Junakom, Ultrasi su se Miletu zahvalili bakljadom pritom skandirajući njegovo ime, a i poklonili su mu i umjetničku sliku, njegov portret naslikan u njihovu angažmanu.
