Gradski muzej Varaždin obilježio je nizom aktivnosti svoj stoti rođendan, a među ostalim i stručno-znanstvenim skupom. Pripravnica u Povijesnom odjelu Gradskog muzeja Vinkovci na skupu je sudjelovala prilogom koji je pobudio veliki interes među prisutnima.
Na stručnom-znanstvenom skupu „Gradski muzej Varaždin – 100 godina djelovanja“, održanom 20. i 21. studenoga, Lea Fabijan održala je predavanje „Zaštita vinkovačke kulturno-povijesne baštine u Gradskom muzeju Varaždin (1991.–1997.)“, u kojem je predstavila jednu iznimnu suradnji dvaju muzeja – vinkovačkog i varaždinskog. Tijekom Domovinskog rata, dok su Vinkovci svakodnevno trpjeli neprijateljske napade, na udaru se nije našlo samo stanovništvo grada nego i kulturni identitet Vinkovaca. Razaranjem muzeja agresor je želio uništiti stoljećima oblikovan slavonski identitet.
Tijekom ratnih razaranja Gradski muzej Vinkovci pretrpio je dvanaest izravnih i neizravnih pogodaka. Unatoč oštećenjima pročelja, krova i unutrašnjosti muzejske zgrade, djelatnici muzeja uspjeli su u posljednjem trenutku spasiti većinu najvrjednije građe. Gradski muzej Vinkovci prvi je put pogođen 14. rujna 1991., a posljednji 5. kolovoza 1995. godine.
Kako je autorica navela u izlaganju, djelatnici su u ratnim uvjetima – bez adekvatne opreme i ambalaže – obilazili ratište i prikupljali drvene sanduke od streljiva kako bi u njih spakirali muzejske predmete. U stotinjak različitih sanduka spremljeno je skoro 60% građe koju muzej posjeduje: arheološki materijal, numizmatika, etnološka građa, i tako dalje.
Zbog stalne prijetnje uništenja, veliki dio građe prebačen je u Varaždin, u Gradski muzej, gdje je između 1991. i 1997. pronašla siguran dom. Varaždin je tako postao ključno utočište ne samo za ljude, nego i za povijest jednoga grada. Građa je u Vinkovce vraćena 1997. godine, neoštećena i spremna za povratak u muzejske prostorije.
Fabijan je u predavanju istaknula i važnost Haaške konvencije o zaštiti kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba, koju je Hrvatska prihvatila 1991. godine. Konvencija naglašava da kulturna dobra pripadaju cijelom čovječanstvu, a države su obvezne planirati njihovu zaštitu u miru, poštovati ih u ratu i razvijati međuinstitucionalnu suradnju – upravo ono što je primjer Vinkovaca i Varaždina potvrdio u praksi.
„Ovaj primjer prikazuje iznimno vrijedan primjer međuinstitucionalne suradnje i odgovornog odnosa prema kulturnoj baštini u najtežim okolnostima – tijekom Domovinskog rata. Time je spriječeno neprocjenjivo kulturno gubitništvo i potvrđena važnost provedbe međunarodnih konvencija o zaštiti kulturnih dobara u praksi. Suradnja između Vinkovaca i Varaždina odražava duh solidarnosti, profesionalnosti i zajedničke odgovornosti za očuvanje nacionalnog identiteta i kulturnog pamćenja. Ovaj primjer pokazuje koliko je ključno planiranje preventivnih mjera zaštite u miru, edukacija djelatnika kulturnih institucija te razvijanje mreže međumuzejske pomoći. U širem smislu, potvrđuje se da je zaštita kulturne baštine tijekom rata neraskidivo povezana s očuvanjem identiteta naroda, a uspješna evakuacija i povrat građe iz Varaždina svjedoče o snazi zajedništva i kulturnoj otpornosti Hrvatske u vrijeme agresije. Trebamo biti svjesni važnosti međuinstitucionalne suradnje, pravovremene pripreme i edukacije u mirnodopskim uvjetima — jer zaštita kulturne baštine nije samo posao muzeja, nego moralna obveza svih nas. U konačnici, suradnja kroz sudjelovanje u značajnoj obljetnici varaždinskog muzeja, potvrđuje da međumuzejska suradnja postoji i dalje, ali se razvija novim, boljim smjerovima”, riječi su Fabijan iz predavanja.
