Kontaktirajte nas

Povijest

Najduža vinkovačka ulica – Ulica kralja Zvonimira

Objavljeno

-

U šetnji kroz povijest vinkovačkih ulica došli smo do Ulice kralja Zvonimira najduže i jedne od najstarijih gradskih ulica. U nekoliko nastavaka slijede zapisi o njezinom nastanku, širenju, izgledu, značajnijim institucijama i zgradama koje su se u njoj nalazile ili se danas nalaze, ali i o znamenitim osobama koje su u njoj živjele. U Vinkovcima danas ima oko 280 ulica. Njihova ukupna dužina iznosi oko 120 km. Prema tipu odnosno morfološkim obilježjima uz klasični tip ulica vinkovačku urbanu strukturu čine trgovi (10), blokovi (5), vikend naselja (4) i rudine (5). Vinkovci imaju 10 trgova: Trg bana Josipa Šokčevića, Trg Cibalae, Trg kralja Tomislava, Trg Oriona. Trg sv. Ilije i sv. Vinka, Trg sv. Vinka Pallotija, Trg Josipa Runjanina, Trg Slobode, Trg dr. Franje Tuđmana i Trg Vinkovačkih jeseni. Urbanim razvitkom i širenjem nastalo je 5 stambenih blokova: Julija Domca, Alberta Kinerta, Vladimira Nazora, Željeznički i Blok Tržnica. Prema duljini ulice se mogu se razvrstati u nekoliko kategorija. Najveći broj ulica oko 206 ima duljinu manju od 500 metara. Veću duljini od 500 metara ima 74 ulice. Od 500 do 1.000 metara dugačko je 49 ulica. U toj skupini najbrojnije su ulice duljine od 500 do 600 metara kojih je 18. Duljinu od 1.000 do 1.500 metara ima 12 vinkovačkih ulica, a 8 ulica od 1.500 do 2.000 metara. Veću duljinu od 2 kilometra ima 5 ulica, a među njima najdulja je Ulica kralja Zvonimira s 2.617 metara. Ulica Alojzija Stepinca duga je 2.591, Josipa Kozarca 2.579. Borinačka ulica 2.555, a Hrvoja Vukčića Hrvatinića 2.260 metara. Od nastanka nove urbane strukture čiji su temelji postavljeni u vojnograničarskom razdoblju kada su se od novog trga koji se prvotno nazivao Haupt platz ili Glavni trg, kasnije Trg Franje Josipa, počele razvijati ulice, Njemački sokak ili Deutsche Gasse kako se nazivala ta ulica koja je vodila prema sjeveru postala je jednom od najprometnijih ulica. Gotovo sav cestovni promet desetljećima se odvijao kroz nju i slijevao se prema središnjem trgu i obrnuto. Kao i druge i ova je ulica imala svoje razvojne etape. Njezin najstariji dio razvijao se od središnjeg trga do križanja s današnjom ulicom Jurja Dalmatinca koja se prvotno nazivala Nova ulica, a potom Ulica kralja Tomislava. U tom se dijelu nalaze zgrade u kojima su se osim prestižnih obiteljskih kuća imućnijih Vinkovčana nalazile zgrade u kojima su bili smješteni vojni i činovnički uredi, hotel, kavane i trgovine. Kako su nastajale u različitim vremenskim periodima građene su sukladno tadašnjim graditeljskim trendovima te se stilski razlikuju. Drugi dio ulice koji se širio s demografskim povećavanjem grada još u graničarskom razdoblju, a kasnije zbog razvitka željeznice i industrije, razvio se do zgrade stare bolnice ili vinkovačkog „špitalja“ odnosno da današnje Zvonarske ulice. Krajem 19-og stoljeća ulica se produžila do željezničke pruge koja se račvala u dva pravca – prema Beogradu i Brčkom. U 20-om stoljeća, ulica je produžena i preko željezničke pruge uz pogone ciglane u smjeru Nuštra. Na taj način poslužila je kao okosnica razvitka novih bočnih ulica i novih gradskih četvrti poput Slavije, Papuka i drugih. Kao i druge i ta je ulica tijekom prošlosti mijenjala ime. Kako su se mijenjale države i vlast, tako su se mijenjali i nazivi ulice. Prvi i najstariji dio ulice prvobitno se nazivao Njemačka ulica odnosno Deutsche Gasse ili „Nemecki sokak“.

Iza toga preimenovana je u Ulicu cara Wilhelma. Kratko vrijeme nakon I. svjetskog rata nazivala se Wilsonova ulica. U doba između dva svjetska rata ulica je nosila naziv Ulica kralja Aleksandra. Za vrijeme II. svjetskog rata i NDH bila je to Ulica Ante Pavelića. Nakon II. svjetskog rata naziv je promijenjen u Lenjinova ulica, a nakon Domovinskog rata dobila je današnji naziv Ulica kralja Zvonimira. Dakle, čak 7 puta vršena je promjena njezinog naziva. U sjevernome, novonastalom dijelu ulice, od „stare bolnice“ prema sjeveru uz stambene zgrade izgrađeni su parni mlin, Wilhemova tvornica glinenih peći, pilana i stovarište drvene građe, a iza pruge plinara, električna centrala ili munjara, skladišta, ciglana i staklenik koji su bili u vlasništvu obitelji Kuman. U odnosu na ostale, gotovo od samog nastanka ulica je bila vrlo široka. U prošlosti kolnik ulice je bio popločan žutim glaziranim opekama odnosno kockama. Od kolnika do odvodnih kanala s obje strane nalazio se dio popločan djelomično obrađenim kamenom. Od odvodnih kanala prema nogostupu nalazio se travnati pojas omeđen živicom, od ukrasnog grmlja. U zelenom pojasu bio je zasađen drvored uglavnom lipa i divljeg kestena čija je starost gotovo ista kao i drveća u velikom gradskom parku. Desetljećima je ulicom odjekivao topot potkovanih konjskih kopita i čulo se kloparanje kotača zaprežnih kola i gradskih fijakera kojih je u Vinkovcima bilo u znatnom broju. Promet se povećavao, motorna vozila sve brojnija i brža a kamene kocke zamijenio je asfalt. Buka i ispušni plinovi su sve više počeli štetno utjecati na zelenilo i drveće ove široke, poput pariških bulevara oblikovane lijepe ulice. Prvo je nestala živica, a potom i zeleni travnjaci ponajprije zbog stvaranja prostora za parkiranje „njegovog veličanstva“ – automobila, a kasnije i zbog stvaranja terasa kafića i restorana koji su nastajali u ovoj ulici.
Drvored je postepeno stario. Kao u parku i drugim ulicama i ovdje je osamdesetih godina prošloga stoljeća izvršeno radikalno orezivanje krošnji koje u kasnom jesenskom i zimskom periodu sablasno izgledaju. Pomlađivanje drvoreda se vršilo sporo i neadekvatno, a svakog dana zbog nekog razloga bilo je posječeno po koje stablo. Sve to narušavalo je izgled nekada lijepe sjenovite ulice u kojoj je između arhitekture i hortikulture postojao sklad. Mijenjao se također, naročito u novijem razdoblju i izgled zgrada. Rušile su se i adaptirale stare i izgrađivale nove zgrade, a pritom se najčešće nije poštivala zatečena tradicionalna arhitektura i stilovi i tako narušavao arhitektonski sklad ulice. To se posebno odnosi na dionicu ulice od križanja s Ulicom Jurja Dalmatinca do križanja s Aninom ulicom, a potom i na dionicu od križanja Gajeve do Zvonarske ulice i dalje sve do pruge. Zbog velikog željezničkog prometa do izgradnje podvožnjaka zbog često spuštenih rampi (brklji) kako u doba zaprežnih kola tako i u doba motornih vozila prometovanje ovom ulicom bilo je otežano uz stvaranje dugih kolona vozila. Kasnije izvršena je nova regulacija prometa. Prvo, iz najstarijeg dijela ulice – Korza u potpunosti je eliminiran sav promet. U drugim dijelovima ulice zbog gradnje ceste koja spaja Vinkovce s auto cestom u posavskom koridoru, te izgradnjom drugog mosta preko Bosuta međugradski odnosno regionalni promet iz većeg dijela Zvonimirove ulice prebačen na bočne ulice, posebno na Zvonarsku ulicu u kojoj je već duže vremena prevelika frekvencija prometa. On se nažalost odvija tik uz zgrade nove vinkovačke bolnice, što će trajati sve dok se ne izgradi istočna obilaznica čija je izgradnja pri samom kraju.

Aktualno

Vinkovčani su i 1972. planirali dodatno „ozeleniti” svoj omiljeni grad

Objavljeno

-

Napisao/la

    815 pregleda
FOTO: Facebook profil 'Vinkovci kroz povijest'

Ovaj se tjedan naveliko sadilo u Vinkovcima, a riječ je o motivaciji mladih i još mlađih u inicijativi Zasadi drvo, ne budi panj! u kojoj su sudjelovale Tehnička škola Ruđera Boškovića, Srednja strukovna škola Vinkovci i Katolički dječji vrtić Eden.

Zasukali su rukave, uhvatili štihaču i dvorišta svojih škola i vrtića ozelenili novim sadnicama koje im je donirala Poljoprivredno-šumarska škola, u suradnji s Upravom šuma Podružnica Vinkovci. Prilikom sadnje svi su bili složni u jednom – ako želimo sačuvati okoliš, spriječiti globalno zatopljenje, pa na samom kraju i živjeti u zdravijem i čišćem okruženju, već se danas moramo uhvatiti posla jer će sutra možda biti prekasno.

Istom su se mišlju vodili i Vinkovčani davne 1972. pri organizaciji „Akcija ozelenjavanja”. Naime, u arhivi Vinkovačkog lista pronašli smo članak u kojemu se navodi kako je tadašnje poduzeće „Komunalac” izradilo plan na osnovu obilaska terena u svih sedam mjesnih zajednica u Vinkovcima, u kojem su bile navedene vrste zelenila, troškovnici, potrebne količine sadnog materijala, ali i radovi koji se trebaju izvesti kako bi grad na Bosutu bio „ekološki prihvatljiviji” i ljepši za život.

Za navedeno su planirali izdvojiti 35 milijuna starih dinara, a kako novčanih sredstava nikad nema dovoljno, odlučili su u cijeli proces uključiti i građane. „…ali ti bi se troškovi mogli smanjiti, ako bi u akciji sudjelovali sami građani, omladina i pripadnici JNA”, istražio je kolega novinar dodavši kako bi se uključenjem mjesnih zajednica ukupan trošak mogao smanjiti za čak 6,5 milijuna starih dinara.

„Vjerujemo da će akcija ozelenjavanja naići na punu podršku građana i drugih faktora, te u potpunosti riješiti pitanje zelenila u Vinkovcima i na taj način gradu dati ljepši izgled. Sigurno je da značaj akcije ne smije biti uvjetovan financijskim sredstvima, koji nisu tako velika, da se ne bi mogla osigurati, jer su koristi ozelenjavanja višestruke i dobro poznate”, živjeli su ispred svog vremena te 1972. godine, kao da su znali koliko će velik problem planetu Zemlji predstavljati munjeviti razvoj industrijalizacije i urbanizacije.

Nastavi čitati

Aktualno

Vinkovčani su 1993. predlagali novi praznik – Dan svinjokolja

Objavljeno

-

Napisao/la

    921 pregleda

Dolaskom hladnijeg vremena misli pravih Slavonaca uglavnom preokupira jedna stvar: Kako, kada i gdje će imati svinjokolju i napuniti svoje frižidere za zimu?

Uvijek se tu radi o više dana jer nije to akcija od nekoliko sati, kuće su ispunjene ljudima, mirisom svježeg mesa, na stolu su salenjaci i svježe istopljeni čvarci, a za sve je zadužen jedan majstor, odnosno mesar kojeg ostali članovi obitelji i prijatelji pomno slušaju jer on određuje koliko zasoliti meso, tko će miješati meso za kobasice, a tko biti mali od noža.

Iako je sve manje ljudi u Vinkovcima koji štuju ovaj stari običaj, oni koji su mu ostali vjerni i dalje sve rade onako kako su to radili naši stari. Tako je u kolumni Bać Jose u Vinkovačkom listu, 19. studenog 1993. opisano kako to izgleda prava slavonska svinjokolja: „Na svinjokolja se uvik strefi nekaki jarac pa moš o tom divanit pol godine. Sičam se daje prid petšest godina u Vrbanji moj pajtaš i imenjak Josa Krampus posolijo kobasice praškom za veš a kadse meso počelo pinit pita ga Snaš Eva Lovrina Josa što ti prvo pereš meso a tek potljam praviš kobasice.“

Dobro je poznato da su Slavonci narod izuzetno pozitivnog i vedrog duha, a isto je tako njihova specifičnost u činjenici da svaki odrađen posao moraju dobro zaliti s kojom čašicom rakije pa ne čudi da se ovakve situacije, ali u manjem obujmu, sigurno događaju i danas.

Nekada davno Dan Republike 29. studenog bio je neradni dan i to je bilo vrijeme u kojem se u većini domaćinstava odrađivala svinjokolja, a Bać Josa je predložio uvođenje novog praznika u Slavoniji, pa makar se on zvao dan svinjokolja – „Tolko se nakiselilo kupusa i spremilo graa da se pitam oćel bit dosta svinja da se sve to pojide. A gladni usta ima kolko oš.“

Koliko su pažnje pridavali ovom starom običaju potvrđuje i činjenica da je autor teksta davne 1993., sa svojim prijateljom, Tadijom Kostolomcem, htio objaviti oglas u Vinkovačkom listu „Koljem po kuća i nosim nožove telefon taj i taj“, ali plan im je imao veliku manu jer su već tada ljudi u gradu donosili polutke svinja sa sela, što njih dvojica nisu smatrali pravom svinjokoljom.

Spas su na tren pronašli u „Najdorfu“, ali sreća nije dugo trajala jer su mještani Novog Sela imali svoje mesare pa im, usprkos opisu „Cina umirena, posluga prva liga, a sve pokoljemo do mraka“ nisu bile potrebne usluge ovog osebujnog dvojca.

Nastavi čitati

Aktualno

Na Borincima davne 1969. u berbi jabuka sudjelovalo četiri tisuće berača

Objavljeno

-

Napisao/la

    1009 pregleda

Prije nekoliko dana obilježili smo Dan jabuka, učenici mirkovačke osnovne škole tim su povodom obradovali starije i nemoćne u Domu svojim pismima i jabukama, a mališanima u Andrijaševcima podijeljene su u znak zdravog načina života i potpore lokalnim proizvođačima. Svima nam je dobro poznata uzrečica „Jedna jabuka na dan, tjera doktora iz kuće van“, a govori o blagodatima ovog ploda za naše zdravlje.

Listajući arhivu Vinkovačkog lista, naišli smo na članak o nekadašnjoj najvećoj plantaži jabuka u Europi, ponosu vinkovačke privrede. „Svud uokolo, kao talasasto more prostire se voćnjak. Jabuke, rumene i zlatne jabuke. Nepregledan, maštovito zamišljen i ostvaren na krajnjim istočnim izdancima slavonskog sredogorja. Ljeska se mlako jesensko sunce na svelim narančastim i purpurnim listovima. Bogati plodovi zemlje i ljudskog mara već su obrani vještim, otvrdlim prstima berača“, napisano je davne 1969. godine.

Na Borincima su tada rasle jabuke koje su se izvozile u sve velike gradove na području bivše države – Zagreb, Split, Beograd, Ljubljanu, a o velikom uspjehu govore i brojke. Ukupni prihod tadašnjeg Kombinata „Borinci“ iz godine u godinu imao je visoku stopu rasta. U društvo milijardera ušao je 1965., dvije godine nakon ostvarili su ukupan prihod od 1,6 milijardi starih dinara, a ta se brojka samo godinu dana poslije povećala na 3,6 milijardi.

„Valja napomenuti da je ovakav tempo porasta ostvaren isključivo u ovom kolektivu – bez ikakvih integracija s drugima“, navedeno je u članku s podatkom da je te iste godine bilo zaposleno 270 stalnih radnika, a ako bi se toj brojci pridružio broj i onih zaposlenih na određeno vrijeme, s njima je prelazio tisuću, a u berbi jabuka 1969. sudjelovalo je preko četiri tisuće radnika iz gotovo svih mjesta vinkovačkog područja.

A kako ne bi sve ostalo na pukim brojkama i podacima, za kraj vam donosimo ulomak iz knjige dojmova posjetitelja pod nazivom „Plantaža Borinci – dio savršenstva“ u kojemu se navodi što su Borinci značili našem kraju – „Za prosvjetnog radnika iz Slavonije plantaža predstavlja oživotvorenje Mrtvih kapitala iz djela Josipa Kozarca, za članove kolektiva Nogometnog kluba „Sarajevo“ ona je dio savršenstva, a književnik i akademik Dragutin Tadijanović samo je: jedan od mnogih koji se dive jedinstvenom voćnjaku“.

FOTO: Vinkovački list, 7. studenog 1969.

Nastavi čitati

Zadnje objave

Aktualnoprije 9 sati

Na klizalištu u Nijemcima u tri dana iznajmljeno više od 500 pari klizaljki

Advent u Nijemcima do sada je posjetilo više stotina posjetitelja koji su uživali u koncertima zabavne i tamburaške, ali i...

Aktualnoprije 10 sati

Dogovoren novi sustav PDV-a, ministar Marić upozorava kako se mora paziti na niz čimbenika

Uvođenje novih, sniženih stopa PDV-a u Hrvatskoj zahtijeva raspravu i dubinsku analizu prije bilo kakve odluke, rekao je u ministar...

Vijestiprije 11 sati

Na stručnoj praksi u španjolskoj Sevilli učili o konjima i cvijeću

Devet učenika Poljoprivredno šumarske škole Vinkovci, obrazovnih programa cvjećar, agrotehničar i poljoprivredni tehničar fitofarmaceut, bilo je dva tjedna na stručnoj...

Aktualnoprije 12 sati

Po dnevnu dozu vitamina C i D na vinkovačku tržnicu i pod zubatim suncem

Smrznuti obrazi, kape, rukavice, šal jutros su bili obvezna oprema na minusu koji je uz zubato sunce okupao vinkovačku tržnicu....

Aktualnoprije 15 sati

Župan Dekanić primio vinkovačkog MMA borca Maria Žgelu

Vukovarsko-srijemski župan Damir Dekanić danas je u maloj županijskoj vijećnici primio vinkovačkog MMA borca iz kluba Valens Maria Žgelu i...

Vijestiprije 15 sati

Na ovogodišnjoj 26. likovnoj radionici Dječjeg doma Sv. Ana sudjelovalo 7 umjetnika

„Ljubav je to s kojom se čovjek rodi, a ono što se dogodi na samoj radionici stvar je izazova i...

Aktualnoprije 16 sati

U Hrvatskoj zaražena nova 4751 osoba, 54 umrle

Koronavirus je u Hrvatskoj potvrđen kod nove 4751 osobe, a 54 zaražene su umrle u protekla 24 sata, priopćio je...

Aktualnoprije 17 sati

Jurio autocestom 239 km/h

Policijski službenici Postaje prometne policije Vinkovci su u ponedjeljak, oko 22 sata na autocesti Zagreb-Lipovac, kod čvora Spačva, zatekli vozača...

Najčitanije