Greenpeace je tijekom siječnja obišao niz prodajnih mjesta i utvrdio da se vrećice i dalje dijele besplatno, uz visok stupanj neupućenosti u ovu zakonsku obavezu, kako među trgovcima tako i među građanima. Pravilnik je stupio na snagu u prosincu 2017. Znači punih mjesec dana nakon stupanja na snagu ništa se nije promijenilo. Bilo je otprilike čitavih godinu dana da se trgovce i građane pripremi na uredbu o naplati.

“Nažalost, Fond prvi nije ispoštovao zakonsku obavezu da tijekom protekle 2018. godine provede informativnu kampanju. Da su to napravili na vrijeme, danas bi sigurno bila bolja situacija i oko provedbe. Ovako imamo nered, neznanje i kršenje zakona. Vrećice su i dalje mahom besplatne, a besplatne vrećice skupo nas koštaju”, izjavila je Petra Andrić, voditeljica kampanje u hrvatskom Greenpeaceu.
Greenpeace je 15. siječnja 2019. poslao dopis i direktoru FZOEU g. Dubravku Ponošu i ministru Tomislavu Ćoriću tražeći očitovanje, ali do danas ni na jedan nije stigao odgovor.
“Ova vrsta plastičnih vrećica za nošenje jedan je od najgorih oblika jednokratne plastike. Zbog loše kvalitete kratko se koriste, zbog niske cijene dijele se nekontrolirano, u okolišu ostavljaju nepopravljivu štetu, a zapravo ih je najlakše zamijeniti alternativama. Bojimo se da se ovakvim neozbiljnim i neodgovornim pristupom neće postići drastično smanjenje potrošnje vrećica, što je prijeko potrebno s obzirom na alarmantne posljedice plastike na okoliš. Stoga u Greenpeaceu držimo da će jedino zabrana laganih vrećica za nošenje bitno popraviti situaciju”, pojašnjava Andrić.

Velika većina zapadnoeuropskih zemalja, koje nam često predstavljaju uzor, nisu zabranile plastične vrećice, jer, po njima, za to nema potrebe. One “problem” plastičnih vrećica rješavaju na dva načina do kojih Hrvatska tek mora doći: educiranjem stanovništva o potrebi prikupljanja i recikliranja plastičnih vrećica te njihovom naplatom u trgovinama čime se korištenje vrećica značajno smanjuje.
Plastične vrećice ne zagađuju okoliš – one ga onečišćuju, a to je velika razlika. Prizor vrećica bačenih u prirodu zasigurno je ružan i tužan, ali one u prirodu ne dospjevaju same. Najveći problem, kad se o vrećicama radi, jest način na koji ih ljudi doživljavaju i kako se ponašaju prema njima. Zapravo, ljudi onečišćuju okoliš plastičnim vrećicama. S druge strane, bitno je naglasiti kako plastične vrećice čine tek 1% plastike koju svakodnevno koristimo.

Kojim putem će Hrvatska, kad se o plastičnim vrećicama radi, krenuti – trenutno je teško reći. Uz sve poteze koje mora povući država, nameće se zaključak kako je presudan “klik” u glavama ljudi, usvajanje spoznaje kako plastične vrećice nisu otpad te navike zasebnog prikupljanja i recikliranja tih vrećica. Svatko treba krenuti od sebe – mali pomak u razmišljanju i ponašanju donosi ogromne pozitivne promjene.