[vc_row][vc_column][vc_column_text]
Kad fotografije govore
U subotu 13. siječnja u prostorijama tvrtke Santini otvorena je izložba fotografija s naslovom NK Spačva – nekad bilo sad se spominjalo, koju građani mogu pogledati do 26. siječnja. U povodu Noći muzeja izložba će biti postavljena u gradskom muzeju.
Premda se radi o izložbi kojom se želi podsjetiti na povijest nekada popularnog vinkovačkog nogometnog kluba koji je ugašen 1995. godine izložba nadilazi sportsku dimenziju. Kako bavljenje nogometom nije samo jurnjava po travnjaku za loptom, taktičko nadmudrivanje trenera u borbi za što povoljniji rezultat, prilika za navijačka prepucavanja i djelatnost u kojoj se vrti veliki novac i slično, već da je daleko više od igre i zabave može se spoznati kada se nađemo u prostoru ispunjenom povijesnom građom.
Oko 200 fotografija i desetine novinskih isječaka posjetitelje vraćaju u prošlost jednoga nogometnog kluba, u prošlost nekadašnjeg drvno-prerađivačkog diva Vinkovaca i okolnih naselja čiji su stanovnici u sportskom i profesionalnom smislu pripadali Spačvi.
Danas živimo u jednom totalnom konzumerističkom društvu s obilnom ponudom informacija, materijalnih proizvoda, zabavnih sadržaja od kojih mediji prave spektakle, a od osoba iz područja politike, kulture, zabave i drugoga mega zvijezde i elite izravno utječući na stil i način života svih slojeva društva, a posebno mladih kako na globalnoj tako i lokalnoj razini.
Kako u hiperprodukciji i potrošnji spomenutoga nema granica i zastoja, sve to kratko traje i brzo se zaboravlja. Nakon godinu, dvije, pa i manje, jedva da se tko nečega i nekoga sjeti. Sve to međutim ne odlazi u povijest i arhivira se, već jednostavno, privremeno se iz nje briše ili blokira u ljudskom pamćenju. Izvlači se tek onda kada može postati senzacionalistički materijal za kakvu dobru aferu na čemu se može dobro zaraditi.
Spačvin vremeplov
Izložene fotografije pokazuju dio zajedničke povijesti svih koji su tijekom četiri i pol desetljeća djelovanja kluba na ovaj ili onaj način bili njegov dio. Dolaskom na njezino otvorenje donijeli su i oko 200 osobnih povijesti i sjećanja koja duboko u sebi nose i čuvaju bez prave prilike da ih se zbog neizvjesne svakodnevice prisjete, posebice ukoliko su bile pozitivni, uspješni dio njihovih života. Jasno je kako se ne može živjeti u prošlosti, no sjećanje na taj segment života u svakom slučaju psihološki i na druge načine utječe na naš svakodnevni život, naposljetku znano je kako je povijest učiteljica života. Tako se na ovom skupu pokrenuo se Spačvin vremeplov.[/vc_column_text][vc_row_inner][vc_column_inner width=”1/5″][vc_single_image image=”32789″][/vc_column_inner][vc_column_inner width=”1/5″][vc_single_image image=”32790″][/vc_column_inner][vc_column_inner width=”1/5″][vc_single_image image=”32791″][/vc_column_inner][vc_column_inner width=”1/5″][vc_single_image image=”32792″][/vc_column_inner][vc_column_inner width=”1/5″][vc_single_image image=”32793″][/vc_column_inner][/vc_row_inner][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text]Uslijedili su dirljivi susreti i pozdravi, razmijenjeno je bezbroj pitanja, komentara i sjećanja na dane zajedničkog druženja, igranja, putovanja i rada. Slike iz prošlosti opet su povezale stare prijatelje i poznanike.
Nakon nekoliko sati provedenih u izložbenom prostoru i druženju na Salašu Lamut u Mirkovcima, vratili su se nekadašnji Spačvanci svojim domovina i svakodnevici, kako su rekli i u knjizi utisaka zapisali, nekako sretni i ispunjeni, puni emocija, označivši taj dan i događanje nekakvim međašem u nastavku života i dana koji slijede. Većina nazočnih Spačvanaca pripada vremenu kada je nogomet imao amaterski status kada se igrao iz ljubavi, za svoje poduzeće i svoj grad, kada su ljubitelji nogometa u gradu, a posebno Spačvini radnici u velikom broju pratili utakmice svojih zelenih. Osim sportskih postignuća valja istaknuti i druge značajke koje su imali klubovi poput Spačve, posebno socijalno značenje. Krajem pedesetih i u šezdesetim godinama bile su drukčije životne prilike i standard, stambeni uvjeti i način života s evidentnim razlikama između života u selima i gradskim naseljima. Bavljenje nogometom u Spačvi omogućilo je stotinama igrača mlađih uzrasnih skupina iz grada i okolnih sela, uglavnom iz obitelji slabijeg socijalnog stanja da prvi put upoznaju neka dostignuća i odlike urbanog načina življenja poput uporabe tuša nakon treninga i utakmica, konzumacije sokova i hrane tipične za gradske sredine i sličnog. Sudjelujući na raznim turnirima upoznavali su bližu okolicu i širi zavičaj, poznate sportaše onoga doba i stjecali nove prijatelje. Mnogi su talentirani mladići dobivali su posao u raznim pogonima tvornice i tako osiguravali egzistenciju.
Od NK Drvodjelca do II. lige
NK Spačva osnovan je 1957. godine pod imenom NK Drvodjelac. Prema arhivskim podacima osnivači NK Drvodjelac bili su: Jakob Vrbanac, Miroslav Kučinić, Josip Turda, Alojz Bosak, Milan Zorić, Drago Krvavica, Josip Poparić i Drago Šćepanović.
Od 1962. godine klub je nosio ime Spačva. Godine 1963. osnovano je sportsko društvo Spačva u kojem je djelovalo nekoliko sekcija odnosno klubova : nogomet, odbojka, kuglanje, streljaštvo i šah. U tim sportskim aktivnostima bilo je obuhvaćeno oko 800 radnika DK Spačva.
Neke sekcije, kasnije klubovi ostvarili su prestižne sportske rezultate. Nogometni klub probio se od općinskog nogometnog razreda do podsaveznog ligaša i solidnog zonskog ligaša da bi se u razdoblju nakon Domovinskog rata natjecao u II. nogometnoj ligi u sustavu natjecanja HNS – a. Veliki uspjeh ostvarila je odbojkaška ekipa iz čijih su redova potekla i dva državna reprezentativca.
Od osnutka 1957. g. do 1962. nogometna ekipa natjecale se u grupnom prvenstvu Nogometnog podsaveza Vinkovci koje se odvijalo nekoliko grupa. Prvo pod imenom Drvodjelac, a potom kao Spačva. Godine 1960. to prvenstvo odvijalo se u šest grupa. Drvodjelac se natjecao u grupi III. s momčadima: Đ. Salaj Vinkovci, Omladinac iz St. Jankovaca, Meteor iz Slakovaca, Jadran iz N. Jankovaca i Mladost iz Cerića.
Godine 1963. momčad Spačve osvojila je naslov prvaka i plasirala se u nogometnu ligu vinkovačkog nogometnog podsaveza u kojoj se natjecala nekoliko godina.
1966. godine nogometna momčad osvojila je naslov prvaka ONP i izborila pravo natjecanja u kvalifikacijama za plasman u Slavonsku nogometnu ligu. U tim kvalifikacijama natjecale su se momčadi Graničara iz Brodske Varoši, vukovarske Sloge i Spačve. Spačva je osvojila prvo mjesto, plasirala se u Slavonsku nogometnu ligu i postala treći vinkovački zonaš. U Jedinstvenoj slavonskoj ligi ( Slavonska zona ) Spačva se natjecala od 1966. – 1969. godine. Od 1969. do 1971. g. Spačva se natjecala u Općinskoj nogometnoj ligi, a od 1971. – 1983. godine se u Slavonsko posavskoj nogometnoj zoni – istok, te od 1983. – 1985. g. Međuopćinskoj nogometnoj ligi – istok.
U regionalnoj ligi Slavonije i Baranje – jug, Spačva se natjecala u natjecateljskoj sezoni 1985./86. U natjecateljskoj sezoni 1986./87. Spačva se natjecala u Hrvatskoj nogometnoj ligi – Istok, a od 1987./88. u Drugoj hrvatskoj nogometnoj ligi – Istok. Od 1989. do 1991. g. Spačva se natjecala u Hrvatskoj nogometnoj ligi – Istok. Nakon uspostave Republike Hrvatske i utemeljenja sustava natjecanja u okviru HNS, Spačva se zahvaljujući uspjesima u prijeratnim natjecanjima od 1992. godine natjecala u II. hrvatskoj nogometnoj ligi – sjever u kojoj je s promjenjivim uspjehom nastupala 4 sezone, od kojih posljednju, 1995./96., pod imenom NK Spačva-Otok. Po završetku sezone 1994./95. klub je preseljen u Otok i spojen s klubom NK Otok, te mu je promijenjeno ime u NK Spačva-Otok.
Pod navedenim imenom klub je nastupao jednu sezonu u II. HNL – sjever, da bi po završetku iste, novi klub ponovo vratio staro ime NK Otok, čime je klub ugašen, ali ne i zaboravljen.[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row]
