„U one dane kad bila sam dijete, zime su bile tako duge, a snjegovi, šta da vam kažem, srce se moje slama od tuge. Sobica mala, zidani šporet, a na zidu svijetli nam lampa, za ovo moje staro srce, ne treba meni bolja bajka. Za stolom sjede najdraži moji, taj kruh zamijesila moja je baka, na stolu samo posna su jela, okitit krizman treba prije mraka. Djeca vesela, rumena lica, naranču guli stari nam dida, a baka nosi napucanaka. Pod stolom slama, na njoj su djeca, od igre sva su pozaspala”, stihovi su iz pjesme 67-godišnje Eve Matić iz Ivankova koja nam je pobliže opisala kako su izgledali Badnjak i Božić u njezinom djetinjstvu.
Tad su, prisjeća se, bile velike zime i snijeg. U njihovima sobama nije bilo podova, već samo zemlja, a za Božić bi se uvijek posebno pripremali. Sobe su krečile njezina majka i baka i mijenjale slame u slamaricama kako bi sve bilo uredno i čisto.
Tko je imao krizban, kitio ga je s bombonima i orasima, ali srebrnim, kako bi izgledao što ljepše. Adventskih vijenaca, kaže, nije bilo, a nizali su suhe jabuke pa bi onda izgledale kao vjenčići te su to vješali. Pravili su breskorke, tačke i rezance s makom, ali i posna jela na Badnjak.
„Muška djeca na Badnjak su išla čestitati od kuće do kuće s kime su bili dobri pa bi onda dobili jednu jabuku ili naranču, a tko je malo bogatiji, od njih bih dobili malo orasa i komadić kobasice”, kazala je Eva.
Skromni su to pokloni, ali u njima su budili toliko radosti, što ne možemo ni približno usporediti s onima danas, gdje djeca dobivaju najmodernije igračke i tehnologiju, a vjerojatno to neće ni cijeniti koliko su to činili nekad. Navečer su Evin otac, nekad i dida unosili slamu u kuću na kojoj bi se u maloj sobici igrali djeca, u slamu bi bacili neki bombon, kocku šećera i onda to tražili. „Od ničega se napravilo nešto čemu bi se mogli veseliti”, istaknula je.
Na svetu Luciju posijali bi žito i stavili jednu svijeću koju bi otac na Badnjak, nakon jela, ugasio vinom. Nisu imali trobojnicu, već komadić vune oko žita. Na Božić se, prepričava Eva, nikud nije išlo, dok su na svetog Ivana i Stjepana obilazili kuće. „Svakoj bomboni smo se radovali”, kazala je. Mijesili su kruh, a kako tko ga je znao ukrasiti, tako je to i činio. „Bili su volovi, krmača, žito i kukuruz, a na Božić bi se taj kruh lomio i jeo kako bi godina bila plodna i bolja”, rekla je na kraju Eva.
