Školsko zvono odzvonilo je posljednji put za vinkovačke maturante, a učionicama orili su se stihovi, poput “Ne dirajte mi ravnicu, jer ja ću se vratiti”, “Slavonijo, zlatna ti si”, “Nitko nije znao sakrit suze k’o Marina’, “Cibalijo, volim te”. Veseli, razigrani, ali i emotivni pozdravljali su se jednim od najljepših doba u životu. Usprkos hladnijem vremenu, ponosno su nosili svoje majice, a iskoristili smo priliku kako bi fotkali njihove šaljive natpise. Jedan razred posebno je bio kreativan u smišljanju maturantskog slogana.
“Imali smo nekoliko prijedloga, ali natpis ‘Prozujali, nazujali i mnoge uzrujali’ nam se najviše svidio. Profesorica nam se zove Maja i cijelo vrijeme se provlačila priča kao ‘pčelica Maja’, a i sama ima na mailu fotku pčelice Maje. Odlučili smo da ćemo svi biti na majici i na taj način će ostat uspomena svima nama kako smo izgledali kad se nađemo za 5, 10, 20 godina, posebno kad izvučemo ovu majicu iz ormara”, rekla je Iva Špionjak, maturantica 4. f razreda prirodoslovne-matematičke gimnazije Vinkovci.
Naime, njezin razred se prijavio na naš nagradni natječaj 4. travnja, poslao fotografiju maturantske majice svoga razreda na kojoj se jasno vidio slogan. Do 15. travnja prikupili su najviše lajkova i komentara te osvojili budžet koji im je osigurao izradu majica. Tako su im 9. svibnja majice stigle u ruke.
“Boju smo izabrali nasumice, uglavnom smo glasali. Bila je crvena ili ljubičasta, ali prevladala je ljubičasta. Mislim da je dobar izbor”, dodala je Iva.
Zadovoljni su natpisom, no jedan učenik imao je drugačiju ideju za natpis.
“Imao sam drugi prijedlog s kojim se ravnateljica nije složila. Ovim putem je pozdravljam i neka iduće godine snizi kriterije”, kroz smijeh poručuje Luka Kristić.
Nakon završetka srednje škole odmah se postavlja i ono “kobno” pitanje “Što dalje?”. Neke čeka pisanje državne mature, što će mnogima biti stres u životu.
“Učim za maturu, ali gimnazija je dala svoje pa nisam pod stresom”, otvoreno je kazao Luka.
Potom slijedi upis na faks. Ni tu ne prestaju važna pitanja, poput “Koji odabrati, gdje studirati?”.
“Dvoumim se. Farmaciju, FER, medicinu ili nešto slično. Mi smo matematička gimnazija pa u cijelom razredu prevladavaju prirodoslovni smjerovi”, dodaje Iva, a neki već znaju što žele studirati.
“Volio bih upisati psihologiju u Zagrebu”, rekao je Mateo Stričević.
Norijada je simbolično zatvaranje jednog poglavlja u životu te nekima i posljednji susret s osobama koje su obilježile važan dio njihova života.
“Ne opraštamo se, ovo je samo novi početak. Doći će novi ljudi, a ovi stari s kojima smo bili dobri i ostat ćemo dobri”, govori Luka.
Uzbuđeni zbog onog što ih očekuje dalje na životnom putu, neki svoju budućnost vide u svom gradu.
“Htjela bih ostati u Vinkovci, jako je lijep grad i pruža dobre mogućnosti. Ako se završi dobar faks, može se pronaći posao. Treba ostati ovdje i graditi budućnost, ne bi bilo lijepo da svi odemo i odselimo se”, rekla je Iva, a njezin kolega iz razreda ostavlja sve opcije otvorene.
“Vidjet ćemo gdje će me život odvesti”, veselo kaže Mateo.
