Riječ je o rijetkom kontinuitetu u ugostiteljstvu, djelatnosti u kojoj se vlasnici, koncepti i lokali često mijenjaju brže nego navike gostiju. Ako posegnemo malo dalje u prošlost, na ovome mjestu već četrdeset godina postoji kafić. U početku je nosio naziv S&M, potom Nostalgija, a u jednom kratkom razdoblju ondje je djelovala i pizzerija. Nekoliko vlasnika izmijenilo se prije nego što su 1996. godine prostor preuzeli Velimir Marojević i njegov poslovni partner.
„Bio je to gotovo mrtav lokal tada, više zimski nego cjelogodišnji. Počeli smo raditi 2. svibnja. Dan prije, na praznik rada, još smo strugali i čistili“, prisjeća se, od milja zvan, Velja koji je tada imao 26 godina. Tih ratnih godina sudjelovao je i u Domovinskom ratu, a nakon prestanka službe, konobario je u dobro znanoj „francuskoj četvrti”. Ubrzo je s kolegom, također konobarom, odlučio ući u novi posao. Suradnja je trajala nešto kraće od dvije godine, a prestanak je bio sporazuman i prijateljski, kaže nam. Nakon nekog vremena, Velimir je kupio prostor kafića.
„Šank je bio okrugao, bila su tri separea, toalet je bio na drugom mjestu. Tijekom godina, kupio sam i lokal u kojem je nekad bila videoteka kako bi imao mjesto za wc. Terasu sam kompletno renovirao. Otkupio sam i terasu. Sve je u mom vlasništvu“, pojašnjava i dodaje kako je to već neko vrijeme jedan ozbiljan lokal. „Gledam da to bude prostor u koji će ljudi nekoga dovesti i neće se osramotiti“, kaže.
Posebno mjesto u priči zauzimaju zaposlenici. Tijekom tri desetljeća, Nostalgija je imala neuobičajeno stabilan tim – u jednom razdoblju konobarska ekipa ostala je ista punih deset godina. Neki zaposlenici proveli su u lokalu i više od desetljeća. „Snježa je bila najviše, čak 18 i pol godina. Mislim da je ona prvi konobar u Vinkovcima koji je dobio otpremninu. Krešo je bio 15 i pol godina, a Sanela 10 godina“, pojašnjava. I danas Marojević ističe važnost korektnih plaća i radnih uvjeta, smatrajući to ključem zadržavanja ljudi u ugostiteljstvu. Posebnu simboliku nosi i činjenica da je spremačica Jelica u lokalu od prvog dana, pa zajedno s Nostalgijom obilježava 30 godina rada.
Terasa koja je zimi zimska, a ljeti ljetna, glavni je adut. Kava se pije od 7 sati ujutro u prozračnom lokalu ili u lipinom hladu. Tijekom cijelog dana izmjenjuju se ekipe raznih profila, ali iznimno ugodnih i pristojnih gostiju.
Jedan od prepoznatljivih detalja je tacna s čašama vode namijenjena djeci iz obližnjeg parka. „Mnogi kod nas vide tacnu s čašama vode. Pitaju se ljudi što će toliko vode. To je za djecu koja se igraju, skaču u parku. Učimo ih i osnovama kulture, pozdravu, molbi. Moji gosti su ta djeca koja su nekada davno dolazila na čašu vode, poslije su dolazili na sok, a sada na kavu, pivo“, pojašnjava. “Moji prijatelji znaju me zezat da goste prvo navučem na tu vodu s tacne, a sada su moji stalni gosti“, šali se i dodaje kako je svim konobarima dao upute da svakome djetetu daju vode jer svi klinci, kaže, znaju da je to za njih, a i odnos s lokalnom zajednicom gradi se godinama bez velikih marketinških trikova.
Ima ljudi koji svih trideset godina dolaze u Nostalgiju. „Sada su to ljudi čija su djeca već na fakultetima. Ne dolaze tako često kao što su nekada prije to činili na početku kada im je ovo bila druga dnevna soba. Probude se, umiju, dogovore na kavu i dođu. Razni su to profili ljudi, mnogi sportaši. Ljudi se ugodno osjećaju“, kaže ovaj vlasnik lokala kojem nikad nije problem ući u šank i pružiti svoje ruke za pomoć svojim djelatnicima.
U njegovom kafiću svakoga dana goste čekaju i novine. Postoje gosti koji samo zbog čitanja i dolaze. Bitno je samo da se ne svađaju oko novina, šali se. „Dolaze i ljudi od 80 godina pa čak i s povećalom čitaju novine“, dodaje. Jutarnja ekipa je nešto starija dok navečer dolazi ona mlađa, studenti uglavnom i ekipe poslije rekreacije, ovisi o doba godine. „Za jednim stolom sjedi par od 70 godina, a do njih sjedi par od 20 godina. Nitko nikome ne smeta“, smatra.
Pojava konkurencije u posljednjim godinama nije narušila poslovanje. Naprotiv, Marojević ističe dobru suradnju sa susjednim ugostiteljima i primjećuje da ljeti cijeli prostor bilježi veću posjećenost zahvaljujući zelenilu, hladu i ugodnoj mikroklimi.
Trideset godina svakako će obilježiti na prigodan način u prostoru caffe bara i to u svibnju, na godišnjicu početka poslovanja. Ovim putem poziva sve one koji su u Nostalgiji imali i dan radnog staža da dođu kako bi skupa napravili jednu milenijsku fotografiju. Dugoročno, vlasnik razmišlja o postupnom povlačenju i prijenosu posla na mlađu generaciju, uz podršku sinu koji već radi u lokalu.
Razvoj lokala od izrazito kvartovskog kafića do mjesta koje posjećuju gosti različitih generacija i profila rezultat je postupnih, ali promišljenih odluka vlasnika, kao i prilagodbe promjenama u navikama potrošača. Nostalgija se izdvaja kao primjer poslovanja koje se temeljilo na kontinuitetu, suradnji i umjerenom rastu. Velimir ima samo jednu poruku. „Zahvaljujemo se gostima koji su bili, onima koji jesu i onima koji će tek doći koje privlačimo s onom čašom vode“, kazao je.
